Zi okuson vode zi okuson marelice
Milovan Kirinčić 09.02.2011.

Ovo zi pastiri me malo razjadilo, aš ja mislin, neka mi niki ne zamiri, da ne more vero svaki biti pastir, kako ča ne more svaki čovik biti inžinjer ili velečasni. I za taj posal rabi imit nikakovo znanje i predznanje, ni to samo tako, ulet
Piše: Ivan Dermiček
Na krnjen domaćem ki tanca zi satiru nad tipkovnicom...
Ava meni! Pasala je prva, onako „udarnička“, šetemana predizborne utrke. Nemojte sad mislit da su naši političari morda prerano šli u te predizborne akcije, to su van samo prednosti moderne i mlade demokracije kakovu mi uzgajamo na ovin prostorima još od devedeset i nikoga leta.
Moren van reć da ta demokracija fanj dobro uspijeva, šiguro boje nego maslinarstvo mog suseda. Jedina mana ovakovih predizbornih utrka je da moramo, zi vrimena na vrime, potrpit stručne analize naših još stručnijih političara, ma to van je cijena demokracije ku jednostavno moramo platit uz to, valjda, i patit.
Ben dobro! Naša premijerka je rekla da joj se javil niki gospodarstvenik ki je želil da zaposli 150 judi na mesto pastira, pa nastavja, da se za to dotično mesto javilo samo 16 judi, a da ih je na kraju ostalo samo 6 (slovima: šest)! Ča će reć, da mi Hrvati ne bi šporkivali ruke zi tim pastirstvom. Rekla je da prema podacima HZZ postoji, ovaj moment, 75.000 judi ki su nezaposleni, a mogli bi komotno delati posal pastira, pomoćnog stočara, ratara i samaraša. Premjerka se zapitala da bi rabili pronać razloge zač uvozimo radnu snagu na ta mesta, kad je već toliko judi na zavodu za zapošjavanje.
Morda se more reć i da smo mi, Hrvati, i zabili kako se to dela, aš smo svi postali ambiciozni. Svi bi na fakulteti, svi bi vozili črne aute zi krugi ili zi zvizdami. Valjda mislimo da bi rabili svi bit utegnuti u poslovni veštit zi kravatu. Razumin ja ča je premijerka otila reć, ipak smo mi u nikakovoj krizi, a prema izvještaju onog UN-a zauzeli smo drugo mesto na svitu po nezaposlenosti. Ja znan jude ki su se obradovali na tu vijest, aš konačno smo u nečemu drugi na svitu, morda za leto dan budemo i prvi po nezaposlenosti, nikad se ne zna. Očito je plan da se rabi delat i nevezano za struku, samo je bitno da se dela.
Ovo zi pastiri me malo razjadilo, aš ja mislin, neka mi niki ne zamiri, da ne more vero svaki biti pastir, kako ča ne more svaki čovik biti inžinjer ili velečasni. I za taj posal rabi imit nikakovo znanje i predznanje, ni to samo tako, uletiti na posal i evo već sada si pastir ili taj, ča-ti-ja-znan, samaraš. Ne re to tako jednostavno. Moran van odati jedno priznanje... Znan o čemu govorin aš san i JA bil pastir! Kakov je ovo prevrat u tekstu, ča ne? Jimal san van ja tako 24 ovce i jednog drdna, mat bi znala mi reć da san ja drugi drdan u toj trpeli. Nisan bil baš niki pastir, ovce bi mi često znale bižat. A svakako su mi bižale. Znale su skočiti i priko Blankine norme, to je preskakalo visoki zidi, to je otvaralo lazi kako da su judi (valjda su moje ovce razvile predobro inteligenciju ili tako nič). Bile su zlamenovane. Stalo su kod susedi šle u broskvu. Jedanput san se zapital da ča bi bilo da mesto 24 ovc imam buldozi, zaključil san da bi i oni bižali susedu u broskvu. Eko, tako sam bil slab kako pastir.
Cela Dubašnica ni vidila tako slabog pastira kakov sam bil ja. I ča mi se dogodilo? Ča mislite ča se more dogodit jednom očajnom pastiru?! Zgubil san ovce. Mi van iz Dubašnice, na početku leta zi ovcami remo u Ponikvu i tamo ih pušćamo da pasu, aš vode tamo ima napretek zbog onog jezera... Jednog dana od ovac ni stasa, a ni glasa! Kako da san ih otpratil u Bermudski trokut, a ne u Ponikvu. 24 ovce su isparile, ni ih više bilo vidit. Pital san jude ko su ih vidili, ali niš, „džabe“ - bi rekli ovdi na Boduliji, niki ih ni vidil. Vrnul se samo drdan, ali od njega i ni bilo baš nike koristi pa smo ga dali susedima u selu. Ča ćete zi jednin drdnom, niš ne morete. Evo sada znate moju štoriju i znate zač san tako pun emocija kada govorin o pastirima i ovcama. Ne more svaki delat zi blagom, aš da more svaki bi jimil blago onda, ča ne? Ma ni me samo to ražalostilo nego to ča ispada da ne moren biti ni pastir, a nezaposlen san trenutno, to mi saznanje malo sužava radno djelovanje, to mene najviše boli.
Malo za tin se javil iz, mislin Sinja, onaj lider opozicije, Zoran Milanović. E njega van pol moje fameje voli aš ima lipe plave oči, a druga polovica fameje ga baš i ne voli aš su navikli na pasivnije političare. Ali homo naprvo! I tako je Milanović rekal nič u stilu da ko Hrvati neće biti pastiri, da onda uvozimo tu radnu snagu. To me je sad malo razjadilo i nasmijalo, pa san si postavil retoričko pitanje - Ča meni ima ki govorit da ja neću biti pastir, ča ne moren ja to biti i na silu, ako ću?
Kada već govorimo o pastirima i ovcama, meni se čini da smo van mi kako i ovce i da nas svaki more šišati kako će, pogotovo ovi naši političari. Iz priloženog se vidi da se prema nama marno ponašaju kako pastiri, pravi čobani, aš nas tretiraju kako ovce, ni bitno ča smo mi ostali zbunjeni njihovin izjavama. Zablejimo u to ime!
No dobro pasal san ja tako i priko te svoje bolne točke, ma nikada neću moć prežaliti ča san uspil zgubit ovce ke su u mojoj fameji generacijama i generacijama, i ča sam jedno veliko niš od pastira. Ma ni kraj još od ovog teksta, potrpite me još samo malo, molin vas.
Onda se javila premijerka, da opet se javila! I rekla nan je kako je vlada uštedila fanj toga zi svojin mjerama uštede. I ja san se zainteresiral za to, zanimalo me kako su to uspili. Premijerka je nabrajala fanj toga, od ke je moj mozak, zapamtil iz nikog razloga samo vodu zi okuson marelice i korištenje običnih, a ne črljenih spajalica. Zamislite i na taj način se moglo uštediti, ča je super. Ki bi rekal da je voda zi okuson marelice takov luksuz... Zač je onda da mi je znat i proizvode? Ali nemojte se sad brinut za našu vladu, žajna ni ostala, pili su običnu vodu dok su koristili obične spajalice. Ja se nadan da ste i vi izvukli pouku od toga, odreknite se i vi te vode zi okuson marelice ili ča ti ja znan više kakovog okusa i misto onih črljenih spajalica, molin vas koristite one obične. Pijte zdravo i štedljivo, pijte običnu vodu.





