Vijesti z Bodulije
Milovan Kirinčić 01.04.2025.

Ne znan ki me je vrag tiral da se va školi upišen va novinarsku grupu. Mislel san da ću pisat kako je bilo na degustaciji pršutića, sirića, nutele… ali korizma je i čini se da su se svi odrekli finih stvari. I sad san dobil domaću zadaću da napišen vijesti zi Bodulije. Tata je, kako i vavik, zbrisal kada mi neč rabi, a mamica je rekla da ona baš i ne zna za novosti, nego više za starosti.
I niš mi drugo ne preostaje nego napisat starosti od pasanoga mesopusta.
Vidil sad da je više Boduli bilo na Ričkomu karnevalu nego ča ih je po zimi na celoj Bolduiliji.
Moran se potužit da me nisu oteli zet va Omišalj papat one fine stvari. Rekli su da to ni za dicu, aš da je sve bljak, a ja baš volin bljakat, posebno tripice.
Mladići zi Dubašnice pamtiit će celi život neugodnost z mladosti. Naime, otili su se modernizirat i celu mesopusnu noć i dan obahajat po Dubašnici zi romobili na letriku. Ali njihovi oci i dedi su se dignuli na zadnje nogi i naredili da poštuju stoljetnu mesopusnu tradiciju dubašjaskih mladići, tako da su morali noć i dan prdekat na motorićimi bez auspuha, po svin dubašjanskim selimi, na opće oduševljenje ne samo domaćih judi, nego i vikendaši i vikendašica, ali i turisti svih nacionalnosti, spola i roda.
Čujem mamicu kako kriči i beštima po kući, aš da njoj je niki oćali ukral. Gren njoj pokazat kadi san ih skril, aš će maški zbudit i susedi smutit, da ne more va zahodu na miru pročitat Novi list.
(Mići Bodulić)





