Sladoledna priča Lutajućeg
Milovan Kirinčić 25.07.2013.

.
U pretincu sam našao zanimljiv mejl:
Dragi Lutalice!
Ako kojim slučajem voliš sladoled, svakako moraš doći u Malinsku, najbolji je. Usput vidi novo čudo arhitekture – hacijendu.
Pusa od Maše.
Nemam pojma koja je ta Maša niti kakve veze ima hacijenda sa sladoledom, ali je izazov bio prevelik i ja sam se uputio u Malinsku. Vrlo lako sam uočio tu hacijendu, najnoviju turističku atrakciju Malinske. Stvarno djeluje impresivno, smještena na samom početku rive. Od znatiželjnih pogleda i hladovinom zaklanja tamošnji TIC tako da djelatnicima u njemu neće više dosađivati gosti svojim mogućim i nemogućim pitanjima jer će ga teško uočiti. A i uštedjet će i na troškovima klimatizacije.
Sav sretan krenuo sam isprobati specijalitet postojbine hacijenda, burrito. Čim sam to naručio, skužio sam po pogledu djelatnika da non comprendo. Pokušao sam objasniti rukama i nogama da je to nešto kao lepinja… skužio je i rekao da imaju svašta, ali ne ljepinja i ćevapa, barem ne još, ali da imaju svašta: sljadoled, ljimunad, kroasan, kava, sokovi…
Već sam htio razočaran otići, ali je baš tada prolazilo nekoliko mojih poznanika pa smo odlučili sjesti u ili pod tu hacijendu. Dečki su dobri poznavatelji prilika i neprilika u Malinskoj pa sam ih pitao kako je niknula ova čudna metalno-platneno-plastična šarena konstrukcija. I doznao sam.
Ovaj pult sa sladoledom godinama se nalazio ispred slastičarnice na javnoj površini, ustvari na ulici gdje je ometao promet. Susjedima je to dozlogrdilo i pokrenuli su potpisivanje peticije da se makne s tog mjesta i smjesti u prostor slastičarnice, kao što imaju i druge slastičarnice u Malinskoj. Peticiju su predali Općini Malinska-Dubašnica. Općina je promptno reagirala i naredila da taj pult maknu s mjesta gdje je bio. Ali umjesto da ga smjeste unutar slastičarnice, smjestili su ga tridesetak metara dalje od nje, na mjesto gdje je sad. Čudno, ne znam što je motiviralo Općinu na ovakav neočekivan potez, ne znam kako su riješeni minimalni tehnički i higijenski uvjeti jer se ipak ne radi o tvornički pakiranom sladoledu.
Platio sam račun i htio dati manću simpatičnoj osobi koja nas je poslužila, ali mi je rečeno da se to ne može jer ona ide isključivo vlasnicima. Ni o tome nisam nikad do sada čuo. Baš me zanima jel i ta manća, napojnica, tringelt… ili kako se sve ne zove, ulazi u fiskalizaciju i zbog nje se zatvaraju lokali pa nisam dao ništa, da im ne naštetim.
Uputio sam se u Općinu da se raspitam o ovom zanimljivom Ripleyevskom rješenju situacije. Tamo su mi lijepo objasnili da su konačno uspjeli maknuti taj sladoledarski pult s javne površine. A zašto je maknut dalje na također javnu površinu a ne na ulaz slastičarnice, objasnili su mi da su uslišali želju vlasnika da na ovo mjesto izmjeste pult. A ispunjenje želje objasnili su mi da neće donijeti nepoznat iznos kuna i eura u privatne džepove, nego će u općinski proračun donijeti 39 tisuća kuna. I da je sve transparentno.
Supeeeeeeer! Idem sad nagovoriti susjede da potpišu peticiju da im smetam u susjedstvu i onda će me Općina kazniti tako da mi umjesto ovoga moga trošnog stana daju vilu kraj mora. Ako se skupi dosta potpisa, možda bude i s bazenom. Čak ću im rado transparentno dati 39.500 kuna u proračun.
Ako me ne čujete duže vrijeme, to znači da se ili brčkam u novom bazenu ili sam u bolnici na traumatologiji.
(Lutajući Bodul)










