Lutajući džeziral Malinskom

Sigurno se pitate koga Boga, ili vraga, stari roker (naglasak na stari) odjedanput piše o džezu. Sad ću van lipo objasnit, kako maloj dičini. Ja volin rok (rock, opaska lektora) skoro isto kako i džez (jazz, uzeo tabletu za smirenje, opaska lektora). Meni je to kako mat i otac, ili obratno, svejedno, i jedno i drugo napoje svog mezimca ili mlikom ili birom, ovisno u trenutku događanja. Ja volim i rokati i džezirati, a i dalje organski ne podnosim cajke.

Pišen džeziral aš bi jako glupo ispalo da napišen jazziral. Ne samo zato aš bi lektor zgubil i ono malo vlasi ča mu je ostalo na glavi, nego se va Malinskoj jazz zadnjih nekoliko let svira na Jazu (dio Malinske kadi su nigda vridne Dubašljanke prale robu, a danas se tamo navečer okupljaju mladi i guguču kako golupčići), a danas (7. dana, 9. miseca, 2018. leta) se džeziralo po kafićima i to čak četiri, va caffe baru Marin, kavani Beleca, coffee & wine baru Bracera i Pub King's Caffeu Malinska.

Ovdi se dela o muzičkom (glazbenom, opaska lektora koji koristi priliku da zamoli ljude dobrog srca da mu nađu neki lakši posao) projektu All That Jazz art festival (ovo san razumil, moja opaska) va kojen se tri dana svira, sluša i gleda džez. Sve su to parićali cure i dečki iz agilne malinskarske udruge Termen. Čestital san njihovon predsjedniku Toniju Kraljiću, ali on je skromno rekal da su za ovo najzaslužniji direktor ureda TZ Općine Malinska Daniel Manzoni i njegov prezimenjak Andre, odličan bubnjar ki je i večeras sviral va jednom od 4 kafića.

Bolje od mene će van ovo objasnit Daniel Manzoni: Posebnost ovog art festivala je činjenica da se radi o neafirmiranim, ali najtalentiranijim studentima, diplomantima jazz konzervatorija u Trstu i Grazu, pomno biranim glazbenicima u sastavljena četiri kvarteta, koji će kroz dva dana pokazati svoje glazbeno umijeće na više lokacija. Također, određeni ugostitelji prepoznali su potencijal ovog festivala, te su pristali biti dio ovog projekta (hvala Daniele, pomogni mi i javljaj se češće na ovom portalu, opaska lektora).

I to bi bilo to, džez ili jazz je meni teško opisat, to rabi doživjet. Ja nažalost nisan Vedran Ružić, ki džez ne samo osjeća i svira, nego u svakon tonu vidi boje, ki muziku ku sluša ili svira prenosi kistom na platno ili od toga napravi skulpturu. Ako ne verujete, provjerite OVDI. I ja kad buden velik bit ću Vedran Ružić!

U svakon slučaju, ja san obišal sva četiri kafića, poslušal sva četiri kvarteta (4x4 = 16 mladih, ali vrhunskih muzičara), škljocal fotićem ki je već misec dan na izdisaju, ali nikako da ispusti dušu i - užival, isto kako i svi drugi ki su se tamo slučajno ili namjerno zatekli. To je stvarno muzika (glazba, moram stvarno ozbiljno popričat s ovim lutaćućim, opaska lektora) za opuštanje, ku se more slušat i otvorenih ušiju i zatvorenih očiju, a pijuckat se more sve, vino, biru, koktele, sokove, kavicu, kakao... doduše baš nisam videl da neki pije kakao.

Većina njih će i sutra navečer (subota, 8. rujna) nastavit džezirat, ovoga puta na novom trgu va Malinskoj, a vi ki niste bili večeras, ne propustite doć sutra!

(Lutajući Bodul)