Skrb za krčku djecu u vrijeme Prvoga svjetskog rata
Milovan Kirinčić 15.04.2019.

Kad nema poglavice obitelji, tu je sirotinjski sud
Ulaskom Austro-Ugarske Monarhije u rat, 28. srpnja 1914. godine, protiv Kraljevine Srbije i mobilizacijom vojno sposobnih muškaraca otvorio se niz problematičnih situacija koje su državnu vlast zatekle nespremnom. Supruzi, očevi, sinovi i braća pozvani su "pod barjak" da brane "Cara i Domovinu" neznajući pri tome prave razloge svoje borbe. Njihov odlazak nije pogodio samo gospodarsku strukturu (nedostatak radne snage bio je kontinuiran) nego je počeo rastakati društvenu jezgru na kojoj se temeljila socijalna piramida. Kako je rat odmicao obitelj je kao temeljna društvena zajednica polako i sigurno krenula putem disfunkcionalnosti što će se negativno odraziti na svim područjima života. Unutar obitelji "najslabija karika" bila su djeca pa je njihovo zbrinjavanje i skrb za njih postalo jedno od temeljnih društvenih pitanja. Kako je krčki prostor bio zahvaćen navedenim procesima ovaj članak pokušat će donekle rasvijetliti nastojanja državnih vlasti u cilju zaštite djece u ratnim uvjetima i prikazati mehanizme koji su se pri tome koristili te odgovoriti na pitanje kakva je bila uloga škole kao odgojno- obrazovne ustanove u spašavanju (nestabilne) obiteljske strukture od njenog potpunog raspada.
Skrbništvo nad maloljetnom djecom
Kotarska vlast u Krku u nekoliko je navrata tražila od Općinskih poglavarstava da dostave popise mobiliziranih muškaraca kako bi stekla uvid u njihovu obiteljsku situaciju (broj djece) i vidjela jesu li djeca zbrinuta i pravno zaštićena. Situacija se održavala na individualnoj razini sve do proljeća 1917. godine kada je ulaskom Sjedinjenih Američkih Država u rat na strani Antante Austro-Ugarska Monarhija postala njena neprijateljska država. Shodno tome, pokidale su se ionako labave komunikacijske veze između Krčana koji su kao ekonomski emigranti boravili u SAD- u i njihovih obitelji. Oni se nisu mogli vratiti niti pisano komunicirati sa svojim bližnjima. Pravno gledajući, skrbništvo je s njihove strane nestalo i državna vlast je reagirala.
U ljeto iste godine Kotarski sud u Krku (pod upraviteljstvom dr. Emanuela Perčića) dostavlja dopis krčkim Općinskim poglavarstvima u kojem ih obavještava da se, prema zakonu, ocu obitelji oduzima status roditelja ili skrbnika ako duže od jedne godine ne javi svoje boravište. Tada se imenuje "štitnik" za djecu, a to je obično najbliži punoljetni rođak (očev otac, brat ili drugi srodnik). U slučajevima prisilnog zanemarivanja maloljetnika posreduje "sirotinjski sud" i stavlja se u zaštitu malodobnikâ da ne bi "moralno zabludjeli". Navedena situacija pojašnjavala se sljedećim: "Ako je to bila dužnost sirotinjskih sudova već u mirno doba, to je ista danas, kad se je uslijed rata uopće popustilo odgajati malodobnike i kad je nastupila veća pogibelj imovinskih šteta, oskudica i tjelesnih nedostatnosti i moralne pokvarenosti svake vrste".
Nadalje se mole Općinska poglavarstva da dostave popise obitelji "kojih je poglavica otsutan više od jedne godine dana, a da nije javio mjesto svoga boravišta, ili kojih se poglavica uslijed toga što se nalazi u ratnom zarobljeništvu, ili u neprijateljskom inozemstvu, nalazi u nemogućnosti da izvršuje svoju očinsku vlast." U popisu treba navesti broj maloljetne djece, te popis obiteljske imovine (kuća, zemljište, pokretnine). Kotarski sud u Krku je već i ranije pravno rješavao pitanja imenovanja skrbnika za maloljetnike ostavljajući pri tome slobodan prostor i odluku Općinskim poglavarstvima jer su najbolje poznavala obiteljske situacije na svom području. Uvijek se uvažavalo mišljenje općinskih vlasti kada se trebalo imenovati skrbnika ili ukinuti skrbništvo zbog zanemarivanja dužnosti prema djeci.
Iz dostupnih arhivskih dokumenata poznata nam je situacija u Općini Baška u kojoj je Općinsko poglavarstvo Kotarskom sudu u Krku dostavilo Imenik obitelji kojima je poglavica preko godine dana otsutan i nepoznatog boravišta (potpisao ga je Nikola Dorčić, predsjednik općinskog Upravnog odbora). Imenik sadrži 45 imena očeva (28 iz Baške, 16 iz Jurandvora, 1 iz Drage Bašćanske) koji su ekonomski emigranti u SAD- u, ratni zarobljenici u Rusiji ili su ostali zatočeni na brodovima u neutralnim državama (primjerice u Las Palmasu de Gran Canaria na Kanarskim otocima u Atlantskom oceanu, posjedu neutralne Španjolske). Kod kuće su ostavili ukupno 106 maloljetne djece (66 iz Baške, 39 iz Jurandvora, 1 iz Drage Bašćanske) kojima je trebalo (muško) skrbništvo jer se majke nisu mogle nositi s tim zadatkom.
Da bi se pojasnila dilema koja se djeca smatraju punopravnim članovima obitelji, početkom 1918. godine objavljeno je da se u obitelj koja broji šestero djece mora u djecu ubrojiti i posinke i pastorke za koje je otac skrbio prije mobilizacije. Djeca koja žive u obitelji, a ne pripadaju ni jednom vjenčanom drugu izjednačena su s djecom koja proizlaze od istih roditelja i istoga braka.
Prema tome, zakonska regulativa išla je u smjeru kvalitetnije skrbi i zaštite, ali nije računala na veliki broj djece koja su je trebala.
Zaštita omladine
Nije samo skrbništvo nad maloljetnicima predstavljalo društveni problem. On je bio samo jedan u nizu, ali je kao i ostali u sebi nosio moralnu, odgojnu pa i egzistencijalnu dimenziju. Upravo je ona odgojna bila naglašena u novonastaloj situaciji koja je uzela maha i postala nepoželjna te kvalificirana kao društveni problem jer se početkom listopada 1916. godine oglasilo Namjesništvo za Primorje u Trstu Naredbom o zaštiti omladine. Naredbu je potpisao namjesnik barun Alfred Fries-Skene, a nesumnjivo je proizašla iz državnih zakonskih regulativa koje su uređivale obiteljski zakon. Naredbom je određeno da:
- omladinskim naraštajem smatraju se sve muške i ženske osobe koje nisu navršile 17. godinu života
- omladini je zabranjeno pušiti i klatariti se poslije 9 sati navečer po javnim putovima i cestama, a poslije 9 sati navečer bez pratnje roditelja ne smiju izlaziti iz kuće
- omladini je zabranjeno ići u krčme
- omladini je zabranjeno igrati karte na tombolu ili koju drugu sličnu igru
- omladini je zabranjeno kupovati cigarete, cigare i duhan, nepotreban nakit ili igračke, slabe knjige, nepristojne slike, razglednice koje bi slabo djelovale na njihov odgoj. Ove stvari ne smiju međusobno zamjenjivati ili preprodavati. Trgovcima je zabranjeno omladini neposredno ili posredno prodavati ili im poklanjati ovakve stvari.
- omladini je zabranjeno prosjačiti i prodavati stvari po kućama
- zatekne li se omladina kako puši ili karta, sve će im se oduzeti i razdijeliti bolesnim i ranjenim vojnicima
- djeca koja nisu navršila 14. godinu kaznit će se po članku 14. Kaznenog zakona, a djeca starija od 14 godina prema odredbama Carske naredbe iz 1854. godine, odnosno Ministarske naredbe iz 1857. godine.
Naročito se upozoravaju gostioničari i trgovci da se strogo pridržavaju odredbi jer će u protivnom biti kažnjeni prema propisima obrtnog reda (kazne su se kretale od novčanih pa do oduzimanja obrtnice i zatvaranja obrta). Svi ostali, uključujući roditelje koji ne paze na svoju djecu, bili su izloženi kaznama (od novčanih do zatvorskih) od strane političkih oblasti. Naredba je stupila na snagu 15. listopada i morala je biti izložena u svim javnim lokalima.

Alfred barun Fries-Skene, tršćanski Namjesnik za Austrijsko Primorje (Küstenland) 1916. godine. Izvor: Nacionalna biblioteka u Beču
No, zakon ili naredba nisu mnogo utjecali na stvarni život. Problem uspostavljanja kontrole i nadzora nad djecom nastavljao se pa je već u ožujku 1917. godine u svim krčkim općinama oglašeno kako će se zbog igranja za novac i krađu kazniti roditelje djece mlađe od 12 godina novčanom globom od 5 do 20 kruna, a radi istih stvari djeca starija od 12 godina kaznit će se zatvorskom kaznom u trajanju od 6 do 48 sati.
U proljeće 1918. godine krčki kotarski upravitelj Ernest Karlavaris upozorava Općinska poglavarstva da su pristigle mnogobrojne tužbe kako djeca od 4. do 12. godine "skiću, galame i buče" te da se bez dozvole priređuju plesne zabave kojima nazoče i mlađa školska djeca pa kaže: "To je neodrživo u opće, a napose u ovo teško doba, gdje ponajbolji liju krv za cara i domovinu, u ovo doba svakojakog oskudijevanja i korote." Zato se zabranjuje održavanje javnih plesnih zabava bez prethodne dozvole Kotarskog poglavarstva. Istovremeno je upućen apel školskim upravama da zabrane djeci "skitanje i galamu nakon 7 sati uvečer" te da na to upozore roditelje jer one "nemarne neće minuti zaslužena kazna."
U rujnu iste godine Karlavaris se opet oglasio na temu odgoja mladeži, ali ovoga puta u ulozi predsjednika Kotarskog školskog vijeća, dopisom Mjesnim školskim vijećima u kojem ih obavještava da je obzirom na "veliku važnost šuma i nasada za poljodjelstvo" Ministarstvo poljodjelstva pokrenulo akciju za ponovno pošumljavanje ratom opustošenih predjela jugozapadnog ratnog područja i naredilo osnivanje "Carsko- kraljevskog Šumskog odjela za ponovno pošumljenje jugozapadnog ratnog područja" sa sjedištem u Bocenu (talijanski Bolzano ili njemački Bozen, središte pokrajine Južni Tirol, op. T. B.). Prema posebnom nalogu, mora se poučavati školsku mladež da štedi i čuva šumske nasade. Kotarsko poglavarstvo u Krku upozorava da školska mladež nerijetko "trga cvijeće i biline, lama grane, oštećuje nasade i slično" što nije samo nanošenje gospodarske štete nego i "znak surovosti i lošeg odgoja". Pozivaju se Mjesna školska vijeća da upozore učiteljstvo da u svakoj prilici poučava školsku mladež kako "dobar odgoj i samilost traži, da uvijek i svuda čuvamo i štedimo ne samo životinje, već i cvijeće, stabla, nasade, uopće korisne biline bilo koje vrste."
Školska ferijalna skloništa
Kako se briga za nadzor i zaštitu djece pokazala nedostatnom u obiteljskom okruženju, vlasti su se okrenule školama i učiteljima. Već na početku rata, u kolovozu 1914. godine, Kotarsko školsko vijeće u Krku kojim je predsjedavao kotarski upravitelj dr. Karlo Lusina poslalo je naputak Mjesnim školskim vijećima u kojem objašnjava koja je uloga učiteljstva u sveopćem humanitarnom djelovanju: "Što se tiče humanitarne djelatnosti, nije potrebito spomenuti drugo nego fakat, nego da se ugledan čovjek na selu svaki čas namjeri na zabrinutoga čovjeka, koji pita za savjet i pomoć sad u ovom sad u onom poslu sadašnjega iznimnoga stanja, koje učitelj osobno najmanje osjeća, jer uživa plaću i praznike." Školske uprave i učitelji će u dogovoru s Općinskim poglavarstvima, humanitarnim ustanovama i političkom kotarskom oblašću, nastojati prednjačiti u okupljanju školske mladeži te prihvatiti inicijativu "da u poduzetim radnjama upute i nadziru mladež". Osobito važna zadaća odgojne naravi pripada pučkom učitelju "da okupi oko sebe i primjereno zabavi, bilo na polju bilo u školi, onu djecu koja su ostala bez nadzora". Nadalje, zabavišta (dječji vrtići, op. T. B.) bi trebala biti otvorena više sati dnevno nego inače. Mjesno školsko vijeće treba pozvati sve učitelje koji se trenutno ne nalaze u mjestu svoga službovanja, da se vrate i "postave u službu ove akcije oko općeg dobra."
Vrlo brzo uslijedilo je reguliranje izostanaka učenika iz škole na način da se izočnost djeteta iz škole ne može opravdavati činjenicom da je država u ratu. Opravdanim izostajanjem iz škole može se smatrati upotreba djeteta u kućnim, obrtničkim ili poljodjelskim poslovima, ali samo u onim obiteljima u kojima je otac ili drugi član u aktivnoj vojnoj službi. U svim ostalim slučajevima treba nastojati da pohađanje škole bude uredno i točno. Time će se izbjeći interesni sukobi škole i doma, odnosno neće se prisiljavati mladež "u školu na nauk, a s druge strane u polje na rad".
Kako je situacija s nadzorom djece ipak izmicala kontroli, predsjednik Kotarskog školskog vijeća u Krku, dr. Emil Mucha, obavijestio je u svibnju 1916. godine Mjesna školska vijeća da se približava završetak školske godine i da će djeca, čiji su očevi u vojsci, a majke zaposlene na polju, biti pod još manjim nadzorom negoli tijekom školske godine. Stoga se, temeljem dopisa Namjesništva u Trstu od 11. svibnja, pozivaju Mjesna školska vijeća da se pripreme za organizaciju i uređenje skloništa u vrijeme ferija kojima je zadaća da drže na okupu i nadzire mladež koja je ratnim prilikama podvrgnuta "raskalašenosti" i to ako ima potrebe da se takva skloništa urede. Prostorije i osobe za nadzor su škole i učitelji, pa se sklonište može urediti bez ikakvog troška. Na kraju dopisa poziva se na "dobrovoljno sudjelovanje učitelja" jer "svi ostali javni namještenici u vrijeme rata nemaju prava na dulji dopust."
Uvidom u arhivsku građu saznajemo da se Mjesno školsko vijeće u Baški odazvalo ovom pozivu te da je na sjednici održanoj početkom srpnja jednoglasno zaključilo da sva školska djeca (osobito muška djeca, a nisu isključena ni djeca koja bi u narednoj školskoj godini trebala krenuti u školu kao ni ona od 4. do 6. godine života, ako za njih ima dovoljno prostorija i raspoloživih učitelja) moraju (podcrtano i istaknuto u Zapisniku, op. T. B.) ostati pod nadzorom učitelja od kraja školske godine 1915./1916. do početka školske godine 1916./1917. i to 4 sata dnevno: 2 sata prijepodne (od 8.00 do 10.00 sati) i 2 sata poslijepodne (od 15.00 do 17.00 sati). Od ovog polaska mogu biti oslobođena djeca starijih godišta, ako roditelji navedu opravdane razloge, o čemu će odlučiti Mjesno školsko vijeće. Neopravdani izostanci dostavit će se Vijeću svake subote i biti će kažnjeni s 50 helera globe, a svi koji se ne odazovu i ne pokoravaju odredbama biti će prijavljeni Kotarskom školskom vijeću u Krku.
Odluka je obrazložena sljedećim: "U području ovoga Vijeće imade mnogo djece, čiji se očevi nalaze pod barjakom. To se već sada opaža, da se djeca klatare po ulicama i poljem, jer ih majke ne mogu nadzirati i držati u stegi, i da se pod utjecajem starijih drugova podavaju zapuštenosti, raskalašenosti i kojekakvim nepodobštinama. Istaknuti uzroci ponukaše ovo Vijeće te je odlučilo da svu ovu djecu i za dobu školskih praznika postavi pod nadzor učitelja i učiteljica. Ovom odlukom želi se spriječiti daljnje zle posljedice i doći u susret majkama da uzmognu nesmetano obavljati svoje poslove u kući i polju."
Na sjednici je zaključeno da će obaveza pohađanja ferijalnog skloništa početi 21. srpnja, a od 15. srpnja uređivati će se školski prostori za tu namjenu. Općinsko poglavarstvo će u slučaju nužde staviti na raspolaganje svoje redarstvene organe. Prema tome, od 21. srpnja započeti će s radom ferijalno sklonište, a "kroz ovo doba zabavljat će gg. učitelji i učiteljice djecu shodnim igrama, pjevanjem, izletima, kupanjem, poukom itd. kao i sakupljanjem objekata za vojsku potrebitih (lišće kupine, brnistru, koprivu i. t. d.)." Ferijalno sklonište završiti će 1. rujna, kako bi se školske prostorije pravodobno uredile za predstojeću školsku godinu. Ujedno se zahvaljuje učiteljstvu na angažmanu i skrb nad djecom u vrijeme ljetnih praznika.

Fran Katarinić, ravnajući učitelj Dječačke pučke škole u Baški i tajnik Mjesnog školskog vijeća u Baški 1916. godine
Akcija je provedena i u Staroj Baški o čemu je bašćansko Mjesno školsko vijeće obavijestio upravljujući učitelj Juraj Kos, koji navodi da se u ferijalno sklonište upisalo 24 djece koja nisu još dužna polaziti školu, a osim njih u skloništu su učenici "prošlogodišnjih I. i II. školske godine". Ferijalno sklonište započelo je u ponedjeljak, 24. srpnja, a radi od 8.00 do 11.00 sati. Poslijepodne se zbog "nesnosne vrućine" ne održava. Polazak je dobar, ukupno 54 djece svaki dan polazi ferijalno sklonište što je "iznad očekivanog". Predlaže se da se priloženi izostanci kazne globom. Poteškoće predstavljaju visoke temperature i nedostatak nastavnih sredstava i pomagala pa učitelj Kos kaže: "Budući ovdje ni traga hladu ne imade, moramo cijelo vrijeme sprovesti u školskoj sobi, a da nam pri tom dosadno ne bude, moli se Naslov da bi izvoljelo poskrbljeti pisanka, slikovnica, igračaka ili što slično čime bi se djeca mogla pozabaviti."
Na kraju, Nikola Dorčić, predsjednik Mjesnog školskog vijeća i predsjednik Upravnog odbora u Baški, pohvalio se 12. rujna Kotarskom školskom vijeću u Krku kako su "ferijalna skloništa u pučkim školama lijepo uspjela i da je narod sa tom akcijom bio posve zadovoljan". Naročito se pohvaljuje učiteljstvo u Baški koje je uredilo prostorije za preko 200 djece u dobi od 5. do 12. godine u obje škole (Dječačkoj i Djevojačkoj pučkoj školi, op. T. B.).
Skrb za ratnu siročad
S humanog i socijalnog gledišta, najosjetljivija skupina djece u ratu bila su ratna siročad, djeca koja su ostala bez očeva. Uvjetno bismo ih mogli podijeliti u dvije kategorije: indirektna ratna siročad, djeca čiji su očevi bili ratni zarobljenici ili zadržani kao državljani neprijateljske države (živi, ali obiteljima fizički nedostupni) i direktna ratna siročad, djeca kojima su očevi poginuli u ratu. Bez obzira kojoj uvjetnoj kategoriji pripadali zajednička im je bila ugroženost životne egzistencije.
Odmicanjem rata broj ratne siročadi se povećavao i državna vlast, prije svega Ministarstvo rata (preciznije njegov Ratno opskrbni ured), počela je s isplatom opskrbnine udovicama i ratnoj siročadi, koja je isplaćivana usporedno s novčanim potporama. Vojnu državnu potporu uživale su sve obitelji čiji je član mobiliziran i poslan u rat, a iznosila je maksimalnih 6 kruna dnevno (1917. godine je zbog skupoće maksimalan iznos podignut na 12 kruna). Ona je bila više simbolična, a manje funkcionalna, ali je pokazivala namjeru.
Udovicama i ratnoj siročadi pomagali su svi rodovi vojske. Polovicom prosinca 1915. godine Odjel Ratne mornarice (Kriegsmarine) pri Ministarstvu rata osnovao je poseban Ratni pripomoćni fond za invalidne mornare, te udovice i siročad poginulih pripadnika ratne mornarice. Fond je nastao na osnovu sakupljenih iznosa u Ratnoj mornarici, a namjera je bila isplaćivati trajnu pomoć (od 40 do 360 kruna) ovisno o raspoloživim sredstvima kojima je fond raspolagao. Postojala je mogućnost dobivanja jednokratne novčane pomoći u iznosu od 200 kruna. Pješadija nije zaostajala za mornaricom pa je u ožujku naredne godine Zapovjedništvo Carsko- kraljevske Stražarske kompanije I-III., bojna pošta 330, naložilo Ratnom opskrbnom uredu da podijeli iznos od 662,00 krune na dva jednaka dijela dvjema najpotrebitijim udovicama ili siročadi poginulih vojnika iz Pješačke pukovnije br. 97 (čiji su pripadnici bili mnogobrojni Krčani, a imala je posebnu Zakladu za udovice i siročad, op. T. B.) te Lovačkih bataljuna br. 7 i br. 20. Općinska poglavarstva na Krku pozvana su da pošalju točnu adresu udovice ili siročadi koji će primiti iznos od 110,34 kruna. "Namiru" za siročad morao je potpisati određeni "štitnik" (skrbnik), a prema dostupnim arhivskim dokumentima znamo da je iznos od 110,34 krune u ime poginulog supruga Ivana Dekanića iz Batomlja (pripadnik Carsko- kraljevske Pješačke pukovnije br. 97, VI. Kumpanija) primila njegova udovica Lucija koja je imala četvero male djece.
Osim angažmana vojnih struktura, u akcije pomoći ratnim udovicama i siročadi uključivala su se i civilna društva i organizacije. Akciju vrijedne pažnje proveo je 1916. godine Austrijski Crveni križ, odnosno na Krku njegova podružnica čiji je predsjednik bio kotarski upravitelj dr. Emil Mucha.

Pečat podružnice Crvenog križa u Krku iz 1915. godine. Izvor: Državni arhiv u Rijeci
Radi se o Tjednu Crvenog križa, organiziranom i provedenom od 30. travnja do 7. svibnja, a u svrhu podupiranja Austrijskog Crvenog križa i "mladeži koja je ostala bez oca". Općinska poglavarstva i škole zajednički su organizirali zabave na kojima su se prodavali prigodni znakovi, broševi i tiskanice te prikupljala članarina. Bilo je strogo određeno da "kao škrabice za sakupljanje mogu poslužiti one koje su već upotrebljavane u slične svrhe, a mogu se posuditi od crkve ili od Družbe" te da na njima mora pisati: Za Crveni križ i skrb za mladež. U vrijeme akcije, odlukom Ministarstva za bogoštovlje i nastavu, jedan dan mogao je biti slobodan kako bi učenici po mjestima mogli sakupljati članske prijave i darove.

Natpis na škrabicama tijekom Tjedna Crvenog križa 1916. godine. Izvor: Državni arhiv u Rijeci.
Akcija je izazvala interes pučanstva i rezultati nisu izostali (akciji su se pridružili i radnici u rudnicima boksita u Baški i Staroj Baški, op. T. B.). Sakupljeni novčani iznosi poslani su Crvenom križu u Krku.
Još jedna akcija provedena je iste godine, a zajednički su je organizirale Austrijski fond za vojničke udovice i siročad, Nemočnički fond Ratno opskrbnog ureda te Austrijska udruga za suzbijanje tuberkuloze i to prigodom imendana cara Franje Josipa I. Akcija je nazvana "Dani darova", a provedena je od 4. do 8. listopada. Po istom obrascu kao i prilikom Tjedna Crvenog križa i sada su se prikupljala novčana sredstva i prodavali su se prigodni znakovi.
Upravo je Austrijski fond za vojničke udovice i siročad bio najaktivniji i pokrenuo je niz akcija kao npr. opskrbu siročadi obućom i odjećom prigodom nadolazećih Božićnih blagdana 1916. godine u čiju je svrhu izdvojio 5.000,00 kruna za Primorje (iznos je podijeljen po kotarima, te je za krčki kotar određeno 120 kruna što je bilo nedostatnu za neku veću pomoć).
Krajem 1916. godine Ministarstvo za unutarnje poslove osnovalo je u Beču, u dogovoru s Austrijskim fondom za vojničke udovice i siročad, društvo pod nazivom Studienfürsorge für Kriegswaisen und durch den Krieg notleidenden Studenten beiderlei Geschlechtes (Pružanje skrbi za ratnu siročad i učenike oba spola koji pate od rata), a svrha mu je bila "podupiranje učeće siročadi ratnika i uopće učenika oba spola, što uslijed rata zapaše u bijedu". Djelatnost društva protezala se na sve austrijske pokrajine, a bilo je namijenjeno "potrebitoj i osposobljenoj" djeci poginulih u ratu ili uslijed rata nesposobnih osoba da nastave školovanje na stručnim ili višim školama. Također, Društvo je pomagalo siromašne učeniku obaju spolova da nastave i završe školovanje. Društvo je u gradovima smjelo osnivati "đačke domove za učeću mladež palih ili uslijed rata nesposobnih ratnika, koji bi bar djelomično nadoknadili uređeni obiteljski život i uzgojno djelovali na mladež." Krčka Mjesna školska vijeća pozvana su da preko svojih pučkih škola obavijeste učenike i roditelje o Društvu, te da utječu neka imućniji roditelji podupru Društvo barem s 1 K godišnje jer će se time "učvrstit u djeci čuvstvo zadružnosti i požrtvovnosti za one smilovanja vrijedne saučenike, koji su u boju za Domovinu izgubili oca i branitelja".
Akcije su nastavljene i 1917. godine u kojoj svakako treba izdvojiti "Dan rubaca", određen za 16. ili 17. lipnja, kada se sakupljalo rublje, platno, sukno i novac za ratne invalide i djecu vojnika, a dio prikupljenog odvojen je za Crveni križ. Akcijom je rukovodio Ratni pripomoćni ured koji je dio novčanih sredstava ustupio Pokrajinskim pripomoćnim uredima te Pomoćnoj akciji za zaštitu od studeni (Kälteschütz). Na otoku Krku akcija je provedena pod pokroviteljstvom kotarskog upravitelja, organiziralo ju je krčko učiteljstvo i školska djeca koja su sakupljala rublje po kućama.
Sve navedene akcije pokazale su humanost, solidarnost i brigu za najnemoćnije u vrijeme rata. Ali, one nisu mogle spriječiti najveću brigu krčke djece i njihovih roditelja- glad. Postojale su inicijative da se glad ublaži otvaranjem pučkih kuhinja, ali nije poznato jesu li na krčkom otoku provedene. Poznato je da u Općini Baška nije jer je početkom 1918. godine Općinsko poglavarstvo odbilo takav prijedlog (poslan od Kotarskog poglavarstva u Krku još u rujnu prethodne godine, op. T. B.) "zbog društvenih prilika", ali je istovremeno naglasilo kako "zbog slabe aprovizacije barem ¾ pučanstva treba pomoć". Upravo zbog kontinuirane gladi koja je patila krčku djecu, naročito od ljeta 1916. godine, poduzet će se velika akcija njihova prehranjivanja u kontinentalnoj Hrvatskoj (o tome u nekom od sljedećih brojeva).
Završno, kako će ovaj članak biti objavljen u travanjskom broju Krčkog vala, netom nakon Uskrsnih blagdana, prigodna slika dočarat će kako su u ratnim vremenima blagdani bili iskorišteni i kao sredstvo propagande. Sretan Uskrs i pozdrav od uskrsnog zeca iz Prvoga svjetskog rata!
Naslovna fofografija: Današnji izgled školske zgrade u Staroj Baški (izgrađena 1913. godine). U svibnju 2017. godine fotografirala Ivana Maričić iz Stare Baške.
(Tvrtko Božić)





