Potres u Baški 1916. godine

Ukratko o potresima i njihovim učincima

Definicija kaže da su potresi iznenadna, snažna i kratkotrajna podrhtavanja Zemljine kore. Mogu nastati kao popratne pojave vulkanskih erupcija ili urušavanja stijena u podzemne šupljine, ali najčešće nastaju uslijed gibanja litosfernih ili tektonskih ploča (sudaranja i podvlačenja jedna ploče pod drugu ili smicanja jedne ploče uz drugu kada se trenje visokog intenziteta koje pri tome nastaje manifestira kao potres). Pri tome se oslobađa ogromna energija koja u obliku valova kreće prema Zemljinoj površini. Mjesto u podzemlju gdje potres nastaje naziva se hipocentar ili žarište, a točno iznad njega na površini Zemlje je epicentar ili središte potresa. U epicentru je potres najjači, a njegova snaga, odnosno intenzitet oslobođene energije, klasificirana je prema Mercalli- Cancani- Sieberg ljestvici (MCS ljestvica, nazvana po inicijalima seizmologa koji su je sastavili). MCS ljestvica podijeljena je na 12 stupnjeva i određuje pojave i promjene koje potresi izazivaju kod ljudi i životinja uz ocjenu veličine štete na objektima, te sagledava promjene u prirodi kao posljedice potresa. Međunarodno seizmološko udruženje predložilo je 1971. godine MCS ljestvicu za opću upotrebu.

Tablica 1. MSC ljestvica

Jačina potresa određuje se prema magnitudi (M) potresnih valova, a izračunava se prema zapisu seizmografa (mjernog instrumenta). Ljestvicu magnitudâ sastavio je 1935. godine američki seizmolog i fizičar Charles F. Richter, pa se naziva njegovim imenom.

Tablica 2. Richterova ljestvica

Premda neki pokazatelji mogu najaviti potres (npr. iznenadno neobično ponašanje životinja ili pojačano isparavanje nekih plinova) suvremena znanost ga ne može točno predvidjeti. Kao prirodne pojave, nerijetko katastrofalnih učinaka za ljude i prirodno- društveni okoliš, potresi mogu nastati bilo gdje na Zemlji i u bilo kojem trenutku. Svake godine se u svijetu zabilježi oko milijun podrhtavanja tla koje ljudska osjetila ne registriraju. Naša zemlja nalazi se u mediteransko- transazijskom seizmičkom pojasu koji je vrlo aktivan. Hrvatski prostor podijeljen je na dvije potresne zone: priobalnu i kontinentalnu.

Potrese proučava, bilježi i njihove popratne pojave prati grana geofizike koja se zove seizmologija. Kod nas je središnja ustanova za proučavanje i praćenje potresa Seizmološka služba Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno- matematičkog fakulteta u Zagrebu, koja okuplja ukupno 17 seizmoloških postaja. Krku je najbliža ona u Rijeci, čiji seizmograf godišnje zabilježi oko 400 podrhtavanja tla. Prošlo ljeto svjedočili smo seriji manjih potresa koji su zahvatili područje Kvarnera i koji su nas poprilično zabrinuli, prije svega jer smo postali svjesni vlastite nemoći naspram prirodnih sila.

Na neslavnoj ljestvici od 15 najvećih ikada zabilježenih potresa koji su pogodili hrvatski prostor nalazi se jedan koji je dugo vremena ostao urezan u kolektivnu memoriju Krčana i o kojem se dugo govorilo.

Vinodol, 12. ožujka 1916. godine (nedjelja), 4,23 sata

U rano nedjeljno jutro, 12. ožujka 1916. godine, područje Vinodola pogodio je razoran potres. Epicentar je bio desetak kilometara istočno od Novog Vinodolskog, intenziteta VIIIº MCS ljestvice. Zabilježio ga je seizmograf u Zagrebu, a izračunata je magnituda od 5,8 po Richterovoj ljestvici.

Seizmogram Vinodolskog potresa zapisan seizmografom u Zagrebu. Izvor: Seizmološka služba Republike Hrvatske u Zagrebu

Potres su osjetili stanovnici Primorja, Istre, Trsta, Like, Karlovca, Zagreba, Slovenije, Donje Štajerske (Graz), Koruške (Celovec ili Klagenfurt), te Bosne i Hercegovine. Najveće štete napravio je u općinama Grižane i Bribir, a znatne štete ostavio je iza sebe u Triblju, Senju, Brinju, Liču, Fužinama, Vratima i Drežnici.

Potres je postao udarna vijest u hrvatskim pisanim medijima, a zagrebački Jutarnji list stavio ga je 14. ožujka na naslovnicu, dajući mu prednost naspram ratnih vijesti. Brzojavne vijesti o potresu stizale su u Kraljevski Zemaljski zavod za meteorologiju i geodinamiku u Zagrebu, a list ih je objavljivao i tako nas detaljnije upoznao s njegovim posljedicama:

- Općina Grižane- Belgrad: 110 kuća je srušeno, a 120 ih je djelomično srušeno ili oštećeno (stradala je zgrada općinskog poglavarstva, crkveni toranj i pučka škola). Oko 500 ljudi postalo je beskućnicima. Stradalnika nema.

- Općina Bribir: 12 kuća je srušeno, a oko 900 ih je oštećeno. Stradalnika nema.

- Brinje: oštećeni su crkva Svetoga Trojstva i gradina, te privatne kuće.

Naslovnica Jutarnjeg lista, 14. ožujka 1916., br. 1429. Izvor: Digitalna zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

Također, informacije su narednih dana dolazile iz Crikvenice, Karlovca, Ivanca, Trsta (potres je zabilježio seizmograf tamošnjeg Pomorskog opservatorija) i Graza što upućuje na široko područje na kojem se osjetio. Iz njih saznajemo da je potres trajao 30- tak sekundi. Nakon glavnog vala, isti dan uslijedilo je još nekoliko manjih, a onaj u 22.15 sati bio je snažniji i uznemirio je stanovništvo na području od Senja do Zagreba. Vijesti iz Senja govorile su da se idući dan (ponedjeljak) osjetilo četrdesetak manjih podrhtavanja, a oštećene su bolnica, zgrada sjemeništa i konvikt, a mjestimično su raspucale ceste.

Posljedice potresa u Grižanama. Ovakvi prizori zasigurno su bili vidljivi i u Baški. Izvor: Seizmološka služba Republike Hrvatske u Zagrebu

Široka fronta solidarnosti

Samo pet dana nakon potresa, u Zagrebu je osnovan Odbor za pripomoć potresom postradaloga hrvatskog Primorja, koji je isti dan uputio proglas hrvatskoj javnosti. U proglasu se napominje da svaki nam dan donosi crne glasove o porušenim domovima, uništenom porodičnom ognjištu, bijednim beskućnicima, jadnim materama i sirotama. Uz takve vijesti ravnodušnosti nema mjesta, stoga je Zagreba, srca Hrvatske, neiskazano se bolno kosnula ova elementarna nepogoda hrvatskog biser- kraja. Zato je dopuštenjem Kraljevske Zemaljske vlade formiran Odbor da bi se dalo oduška bratskoj ljubavi i namakla nužna brza pripomoć, te da se pobrine za sabiranje dobrovoljnih prinosa i da te milodare privede k svetoj njihovoj svrsi. Nabijen patriotizmom, proglas apelira na solidarnost jer o nama se radi, o biseru našem, o kršnom, marnom, čestitom i značajnom puku na hrvatskom žalu koji ne smije da strada, ne smije da gine, ne smije da se samac bez utjehe nadje u teškoj svojoj bijedi, dok je nas ostalih Hrvata, pa zato ako i nismo bogatuni, ono što imamo, rado ćemo podijeliti s bratom koji nam je najjači štit protiv tudjinske najezde.

Proglas Odbora za pripomoć potresom postradaloga hrvatskog Primorja. Izvor: Državni arhiv u Rijeci

Odborom je predsjedavao grof Miroslav Kulmer ml. (saborski zastupnik), a ostali članovi bili su: Zvonimir Žepić (predstojnik Odjela za narodno gospodarstvo pri Zemaljskoj hrvatskoj vladi, potpredsjednik Odbora), Cezar Akačić (saborski zastupnik, tajnik Odbora), dr. Vinko Krišković (sveučilišni profesor i saborski zastupnik, blagajnik Odbora), August Pisačić (građevinski nadsavjetnik pri Zemaljskoj hrvatskoj vladi), Janko Holjac (zagrebački gradonačelnik i saborski zastupnik), dr. Fran Barac (rektor Zagrebačkog sveučilišta), dr. Edo Lovrić (sveučilišni profesor), dr. Juraj Vrbanić (ravnatelj Prve hrvatske štedionice u Zagrebu), Milivoj Crnadak (upravni ravnatelj Prve hrvatske štedionice u Zagrebu), te saborski zastupnici Gvido pl. Hreljanović, dr. Vladimir barun Nikolić- Podrinski, dr. Ante Pavelić i dr. Josip Šilović (sveučilišni profesor).

Odbor je u Prvoj hrvatskoj štedionici otvorio račun na koji su se mogle uplaćivati novčane donacije, a proglas je vrlo brzo polučio pozitivan učinak. Pokrenuta je široka fronta solidarnosti u koju su se uključili mnogobrojni pojedinci, te gospodarske i kulturne ustanove i organizacije, a protezala se od Karlovca i Petrinje (500 kruna uplatili su sinovi Mate Gavrilovića, jednog od tadašnjih suvlasnika petrinjske Tvornice mesa) preko Lekenika, Sv. Ivana Žabno, Zagreba, Koprivnice, Požege, Đakova, Bosne i Hercegovine (Hrvatska narodna zajednica pozvala je žiteljstvo da se "bez razlike vjere i narodnosti" sjeti nastradalih Primoraca) pa sve do Beča. Hrvatsko pjevačko društvo "Kolo" iz Zagreba (utemeljeno 1862., a ukinuto 1948. godine, op. T. B.) organiziralo je humanitarni koncert čiji je prihod išao u korist nastradalih u potresu.

Vijesti o potresu i njegovom razornom učinku stigla je i do hrvatskih vojnika koji su se odmah priključili akciji. Primjerice, ranjenici iz 96. pješačke pukovnije hospitalizirani u Budimpešti prikupili su 20,00 kruna, a vojnici 79. pješačke pukovnije, te osoblje pričuvne bolnice u Otočcu sakupili su 37,60 kruna (Jutarnji list, 31. 03. 1916., br. 1446).

Uprava pulskog dnevnika Hrvatski list živo se uključila u akciju primajući donirane novčane iznose, a list je kontinuirano izvještavao o rezultatima akcije među hrvatskim mornarima na austrougarskim brodovima. Već je 1. travnja (br. 261) list objavio kako je posada broda Zichy (transportni brod austrougarske ratne mornarice, vođen pod imenom Dampfer XIX, op. T. B.) prikupila 50,00 kruna, dok je uprava lista primila 170,00 kruna pojedinačnih donacija. Posada torpednog razarača SMS Csikós sakupila je 45,30 kruna, čime je ukupna svota narasla na 527,35 kruna (9. travnja, br. 269), a hrvatski mornari s oklopne krstarice SMS Sankt Georg sakupili su 73,40 kruna (10. svibnja, br. 300). Interesantna informacija objavljena je 23. lipnja (br. 345), a govori da je 16. varaždinska pješačka pukovnija sakupila na Sočanskom bojištu ("u streljačkim jarcima") 3.000 kruna (!) za popravak kuće "jednog siromašnog vlasnika u Primorju", a prema želji varaždinskih vojnika na kući će biti ugrađena spomen- ploča od šrapnela.

Osim u novcu, pomoć je stizala i u građevinskom materijalu. Tako je Tvornica cementa "Croatia" iz Podsuseda (tadašnje samostalno naselje zapadno od Zagreba, a danas zagrebačka gradska četvrt Podsused- Vrapče, op. T. B.) darovala Općini Grižane 1 vagon cementa uz napomenu da će daljnje potrebe za cementom naplaćivati po sniženim cijenama. Isto tako, zagrebački trgovac A. Pulzer ponudio je 10 vagona vapna po sniženoj cijeni.

Kako je javio Jutarnji list (31. 03. 1916., br. 1446), do kraja ožujka sakupljeno je ukupno 24.215,90 kruna, a akcija je nastavljena pa se iz izvještaja koje je u razdoblju od svibnja do kolovoza donosio Hrvatski list može iščitati kako je kontinuirano rastao donirani iznos. Novčane donacije primao je i Pripomoćni odbor za potresom nastradalog hrvatskog Primorja, osnovan u Crikvenici, a do početka kolovoza uplaćeno mu je od strane Prve hrvatske štedionice ukupno 152.577,69 kruna. No, je li to bilo dovoljno za potpunu sanaciju oštećenih kuća i ostalih objekata? Kontrolu i koordinaciju poslova preuzeo je Vladin Odjel za unutarnje poslove, koji je reagirao vrlo brzo i nakon nekoliko dana u Vinodolu je bila stručna ekipa koja je provela očevid, procijenila ukupnu štetu, te odredila objekte za rušenje ili sanaciju. Poslovi su krenuli nedugo nakon toga da bi ubrzo zastali. Zbog toga u svibnju dolazi na Sušak hrvatski ban, barun dr. Ivan Škrlec (Skerlecz) Lomnički, u pratnji baruna dr. Vinka Zmajića, velikog župana Modruško- riječke županije i tajnika dr. Josipa Havličeka gdje ga je primio kotarski predstojnik dr. Konstantin Rojčević. Idući dan delegacija se uputila u Vinodol i obišla Grižane, Bribir i Crikvenicu. Kao što obično biva kada visoko izaslanstvo posjeti nastradalo područje, radovi su ubrzani i u nešto više od godinu dana sanacija je na području Grižana i Bribira bila dovršena. Nešto teže i sporije odvijala se na području Crikvenice gdje su nizom nesretnih okolnosti radovi prolongirani za kolovoz, a nedostatak financijskih sredstava, neplodne godine, opća gospodarska kriza i ostale negativne popratne ratne pojave usporili su tempo da bi ih raspad Austro- Ugarske Monarhije odgodio sve do 1921. godine.

Baška, 12. ožujka 1916. godine (nedjelja), 4.23 sata

U četiri i 20 čas. u jutros užasan potres, smjer: sjevero- istok- zapad. Prvi trzaj okomit, drugi slabiji i valovit. Sve se uzbunilo i pobjeglo iz kuće u strahu. Oštećeni mnogi dimnjaci i kuće. Bogu hvala što ne bijaše ljudskih žrtava.

Ovako je bašćanski župnik Mate Milovčić u svojoj Bašćanskoj kronici ukratko zabilježio Vinodolski potres koji je u tim ranim jutarnjim satima probudio stanovnike Baške i bašćanskog područja. Potres je izazvao silan strah stanovnika bašćanske doline, a prouzročio je veliku materijalnu štetu. Na svu sreću, nitko nije stradao.

Osim bašćanskog područja, potres su najviše osjetio na istočnom dijelu otoka Krka, u općinama Vrbnik i Dobrinj. Situaciju u Dobrinju opisao je Antun Kraljić, ravnajući učitelj (upravitelj) Pučke škole u Dobrinju u školskoj Kronici:

12. ožujka oko 4½ sata jutrom počela se zemlja strašno tresti. Prvi udarac potresa bio je najjači i najtrajniji. Kuće su se strašno tresle i bilo se je bojati, da će se porušiti. Malo iza prvoga nadošao je drugi udarac, koji je bio također dosta jak, ali je nešto manje od prvoga trajao. Pišući je užgao svijeću, u sobi mu se je sve vitlalo i pričinjalo mu se, kao da će se svi zidovi jedan za drugim dotaknuti. Nešto iza toga nastao je treći udarac. Ovaj je udarac nešto manje trajao i nije bio jak kao prva dva udarca. Ni najstariji žitelji ne pamte da bi se ikada prije u našim krajevima pojavio tako jaki potres. Ovdje se nije porušila nijedna kuća, ali na mnozima nastadoše znatne pukotine. U školi se je bio porušio znatan dio stropa, te se kroz nekoliko dana nije moglo držati školska predavanja.

Prema tome, dobrinjsko područje pretrpjelo je manju materijalnu štetu. No, vratimo su Baški i bašćanskom području. Općinska vlast brzo je reagirala i već dva dana poslije poslala je dopis (potpisao ga je Nikola Žic, vladin povjerenik za Općinu Baška) svim krčkim općinskim poglavarstvima u kojem navodi kako je u Baški oštećena gotovo svaka kuća. Ukupna šteta procijenjena je na oko 120.000 kruna što se pokazalo optimističnom prognozom jer je, nakon što je na teren došao državni građevinski inženjer, procijenjena na 143.145 kruna (u Dragi Bašćanskoj procijenjena šteta iznosila je 21.557,00 kruna). Problem s kojim se morao nositi Nikola Žic bilo je siromaštvo bašćanskog pučanstva koje nije imalo novčanih sredstava da samo započne sanaciju svojih oštećenih kuća, a osim toga nedostajalo je radnika i građevinskog materijala (opeka, kupa, vapna, drva). Stoga moli da se što hitnije javi što bi se od najpotrebnijeg građevinskog materijala moglo kupiti i u kojim količinama. Nakon tri dana stigao je prvi odgovor i to iz Punta u kojem puntarski općinski načelnik Nikola Franolić obavještava da bi se kod trgovca Gavde Orlića moglo kupiti 2.000 kupa i 3.000 opeka, a kod Antona Galjanića 80 običnih dasaka, 70 dasaka od ¾, 70 škureta, 7 murala i 3 omota daščica za strop (kantinele) dok vapna u Općini Punat nema. Isti dan javljeno je iz Omišlja da se u tamošnjoj općini ne može naći ništa od potrebnog materijala. Ništa bolja situacija nije bila u Općini Vrbnik, a u Općini Dobrinj moglo bi se nabaviti "nešto vapna". Vijesti iz Općine Dubašnica bile su optimističnije. Općinski načelnik Petar Škarpa izvijestio je da se kod tamošnjih trgovaca može nabaviti oko 3.000 opeka, nešto malo gredica, dasaka više i svake mjere, te "cimenta". To je što se tiče krčkih općina bilo sve. Malo i nedostatno za sanaciju oštećenih kuća u Baški od kojih je 17 određeno za rušenje jer su bile potpuno neupotrebljive za stanovanje, a "sijaset je takovih u kojima se ne može bivati dok se radikalno ne poprave", pa se pojavio problem zbrinjavanja ljudi jer "kuće koje se ruše dale su dobar kontingent beskućnika".

Zato se novoimenovani Općinski upravni odbor (na čelu s predsjednikom Nikolom Dorčićem) obratio višim instancama političke vlasti, Kotarskom poglavarstvu u Krku da se "ishodi pomoć iz pokrajinskih sredstava" i Namjesništvu u Trstu (vrhovna pokrajinska vlast) s molbom da se obrati bečkoj Vladi za potporu, te da se eventualno pokrene akcija sakupljanja milodara. Namjesništvo je predložilo Ministarstvu unutarnjih poslova svotu od 14.300 kruna kao najnužniju potporu onima koji su potresom bili najviše oštećeni, ali nije dozvolilo javno sakupljanje novca u svrhu sanacije posljedica potresa budući "da se je već trebalo više puta obraćati na dobro srce pučanstva radi javnog sabiranja".

Baška, 14. srpnja 1916. godine (petak), 22.30 sati

Oko tri i po p. p. oćutio se potresni šum, a u 10 i po večer dva oštra sunka potresa i dalje više manjih i kraćih u daljnjim razmacima. I to je prouzročilo stravu te su svi pobjegli i probdili noć skoro svi izvan kuća.

I ovoga puta nas je župnik Milovčić izvijestio o još jednom jakom potresu intenziteta VIIº MCS ljestvice i magnitude 5,4 po Richterovoj ljestvici. Epicentar mu je bio 12 km sjeverozapadno od onog 12. ožujka. Nikola Dorčić je na margini dopisa Kotarskom poglavarstvu u Krku zabilježio da je čitavu noć do jutra sljedećeg dana bilo 15 "većih i manjih trešenja", a dva dana poslije župnik je zapisao: "U tri i pō u jutro ponovno kraći udarac bez štete". Vjerojatno je ovaj drugi potres konačno probudio Ministarstvo unutarnjih poslova u Beču koje se udostojalo priopćiti kako je "odredilo 10.000 K za ublažavanje bijede stranaka oštećenih potresom". Prvi dio od 5.000,00 kruna doznačen je odmah, od čega se odbilo 155,32 krune za putne troškove građevinskom savjetniku F. Böswirthu, koji je obišao bašćansko područje i nadzirao tijek sanacije. Preostali iznos od 4.844,68 kruna poslan je Općinskom upravnom odboru u Baški putem pošte s naglaskom da se mora upotrijebiti samo za najnužnije popravke, odnosno obiteljima čija je egzistencija najozbiljnije ugrožena.

Do tada se već Općinski upravni odbor u Baški obratio za pomoć zagrebačkom Odboru za pripomoć potresom postradaloga hrvatskog Primorja od kojega je, preko istarskog narodnog prvaka i zastupnika u bečkom parlamentu Vjekoslava Spinčića, primilo ukupno 5.000,00 kruna potpore. Novac je uplaćivan putem Prve hrvatske štedionice u Zagrebu u pet jednakih obroka od 1.000,00 kruna, a Vjekoslav Spinčić privatno je darovao 50,00 kruna.

Dopis Odbora za pripomoć potresom postradaloga hrvatskog Primorja od 8. svibnja 1916. godine Općinskom upravnom odboru u Baški u kojem ga obavještava da će doznačiti 5.000,00 kruna potpore. Dopis su potpisali predsjednik Odbora grof Miroslav Kulmer i tajnik Cezar Akačić. Izvor: Državni arhiv u Rijeci

Pismo Vjekoslava Spinčića od 11. svibnja 1916. godine Općinskom upravnom odboru u Baški u kojem ga obavještava o uplati donacije, a ujedno mu savjetuje da organizira sakupljanje milodara za stradalnike potresa. Izvor: Državni arhiv u Rijeci

Donacije su se nastavile i u narednom razdoblju, ali bile su skromne i nedostatne da pokriju ukupne troškove štete iz čega proizlazi da se sanacija produljila još dugo nakon rata. To je razvidno iz popisa primljenih donacija kojega su krajem lipnja 1917. godine sastavili Nikola Dorčić i općinski tajnik- blagajnik Petar Ostrogović:

Prinosi za nastradale potresom u Baški (stanje na dan 30. 06. 1917. g.)

Izvor: Državni arhiv u Rijeci (prijepis T. B.)

Ipak, pokazale su da humanost živi, da su ljudi empatični i solidarni u najpotrebnijim trenucima i situacijama. Ali, je li to bio kraj nevoljama i patnjama bašćanskog (krčkog) pučanstva? Nažalost, nije. Bilo je to samo prvo upozorenje "majke prirode". Drugo će uslijediti u ljeto iste godine nezapamćenom sušom koja će devastirati usjeve i dovesti stanovništvo na rub životne egzistencije. Po tom rubu hodat će do kraja rata, a mnogi i dugo vremena nakon njegovog završetka.

Naslovna slika: Karta izoseista (intenziteta) potresa od 12. ožujka 1916. godine pokazuje široko područje na kojem se osjetio. Izvor: Seizmološka služba Republike Hrvatske u Zagrebu.

(Tvrtko Božić)