Ninuškine zgode i nezgode 4.

.

Preživjela sam i rujan...

Pozdrav dragi čitatelji!

Ako ste čitali nezgode iz kolovoza onda znate da je Ninuška slomila nogu. U dnevnom boravku. Sreća u nesreći bi bila upravo to što je ljeto i što mogu biti bosa i u kratkim hlačama. Prvi dani nakon loma su bili teški i teško sam se snalazila sa štakama. Dokaz tome je bio taj što su mi često padale. Svakodnevno. Dok se jedna nije razbila prilikom pada. A nije čak ni moja. Posuđena od doktorice. Eeee Ninuška, Ninuška! Usput sam se i porezala na tu razbijenu štaku. Ostao mi je ožiljak. U to vrijeme su nam došli i gosti. Kao divna domaćica, uglavnom sam ležala na kauču, a gosti su mene posluživali kad je trebalo.

Mislim da su mačke bile najviše zbunjene od svih. Bile su navikle da ih hranim svako jutro, a sada se to nije događalo. Lino je valjda skužio da se nešto poremetilo pa mi je često pravio društvo i ležao meni na trbuhu. Luna kao da se odselila od nas i preselila kod moje mame. Stalno je išla za njom. I jedne večeri se pokakala kod mojih u kući. Krasno. Srećom nisam ja morala čistiti.

U mojim zgodama se ovaj mjesec mogu pridružiti i poštari. Jednostavan je razlog. Počela sam naručivati svega i svačega preko interneta i to većinu iz Kine, a paketi su samo počeli dolaziti, dan za danom. Jedne sunčane srijede zamolila sam brata da pogleda ima li pošte. Donio mi je bunt od najmanje 10 malih paketića. Mogu misliti što je poštar mislio. Čak mi se i mama požalila da se ovi u pošti smiju i da odmah znaju za koga je paket čim vide da je iz Hong Konga. Zato sam i dobila paket koji je bio namijenjen nekom čovjeku koji ne živi ni blizu mene. Poštar je pretpostavio da je paket za mene pa nije ni gledao adresu. Ok, moram prestati naručivati.

Nakon prvog pregleda kod doktora, točno 2 tjedna nakon loma, dobila sam gips. Na gips mi je čovjek iz gipsaone nakeljio neku peticu, kao za hodanje. Strašno. Ajde ti hodaj po tome. Baš. Samo mi je zagorčala život. Kad sam prvi put stala na štake s tim novim gipsom noga mi je skoro otpala. Kao da ima 100 kila!! Nekako sam se doklepesala do auta i zaprljala tati zadnje sjedište s gipsom. Nije ništa rekao. Penjanje po stepenicama s novim gipsom je bilo skoro nemoguće. Iako imam samo 3 stepenice do ulaznih vrata rađe bih prehodala cijelo dvorište u gipsu nego se penjala po stepenicama. Uz to, nisam imala povjerenja sama u sebe da neću opet pasti i razbit nos. Uz pomoć dragog i tate uspjela sam se popeti po stepenicama teškom mukom. Vikend nakon dobivanja gipsa moji su pripremili nedjeljni ručak za nas i susjede. Obično sam ručala kod sebe doma, ali ajde, potrudila sam se da dođem do mojih na ručak. Išlo mi je dobro. Došla sam do stepenica. I imala što vidjeti! Na dnu stepeništa stajao je tata. S kamerom!!!! I lijepo me odlučio snimati dok se mučim po stepenicama. No krasno! Ne znam gdje je sada ta snimka ali nadam se da je nikad neću morat pogledati. Ok, možda za 5 godina.

Ne bi bio mjesec bez mačjih zgoda. O da. Ovaj mjesec su me lijepo iznenadile. Mačketine su nam odlučile pokazati svoje lovačke sposobnosti u punom sjaju. Kao da mi nisu bili dovoljni gušteri koje su svakodnevno ubijali i nosili u kuću. I poneki skakavac. Ne, Lino je odlučio podići ljestvicu. Ulovio on kosa. I donio ga u kuhinju. Ja sam jela doručak i nisam vidjela da je donio kosa, ali sam vidjela da se odjednom igra s nečim u kutu. I odjednom sam primijetila nešto sivo po podu. Mislim si, a što si sad donio! Kad sam primijetila da je donio pticu i da je komada, već je bilo kasno. Kuhinja je bila puna perja. A ionako nisam ništa mogla tako u gipsu i na štakama. Mogla sam vikati do sutra. Kad je napunio kuhinju perjem, krenuo je u dnevni boravak. Ponovio je postupak. Pobrinuo se da svaki kutak prostorije bude obilježen perjem. Pticu je ostavio negdje na podu. I otišao van. Prasac crni dlakavi! Beštija jedna! Ubojica ptica!! Kako je samo mogao?? Eee, onda je došla Luna pa je morala i ona ostavit doprinos. Pa je malo i ona komadala jadnu pticu. I tako ju je ostavila u kuhinji i otišla. Ja sam sjela na kauč i brojala sate do povratka dragoga. Možete zamisliti mio prizor nakon povratka iz naporne smjene. Najbolji način da spriječite da vam mačke nose ptice i guštere je da zatvorite vrata. ili jednostavno nabavite mačku zimi. Ljeti je pošaljite u neki kamp na dresiranje. Ili u Guštergrad. Sigurno bi uživali.

Krajem rujna ponovo pregled kod doktora. Skidanje vražjeg gipsa. Odlazim u gipsaonu i nakon što su se neki ljudi ugurali prije mene, dolazim na red. Sjedam na krevetac i čekam da se čovik pripremi na skidanje gipsa. Pohvalio je slikara koji mi je ukrasio nogu. Dragi je na moj zahtjev nacrtao svašta. Ljudi su me gledali u bolnici. I onda je čovik izvadio motornu pilu i upalio je. Istog trena sam se skamenila. A čovik je rekao ovo: „Ovo je valjda jedino mjesto gdje sve žene odmah ušute“. Morala sam se nasmijati na to. Ah, tko bi imao volje mljet kad mu pili gips na nozi. Srećom, čovjek je ispilio samo gips, noga je ostala cijela. Bilo ju je čudno vidjeti nakon mjesec dana, posebno mali prstić koji nije mrdnuo.

Sad mi samo ostaje vježbanje hodanja. Možda u sljedećim nezgodama već budem hodala na dvije noge.

Pozdrav svima i pazite na sebe!