Večer dobrinjskog pjesništva
Milovan Kirinčić 08.03.2014.

.
Članovi Multimedijalna udruge "Krčka beseda" su u petak 7. ožujka 2014. u sklopu programa Utoplimo krčku zimu posjetili Dobrinj. Prekrasni ambijent etnografske zbirke obitelji Barbalić bio je idealan prostor da se upoznamo s pomalo zapostavljenim i zaboravljenim dobrinjskim pjesništvom. Skupila se mala ekipica i bez obzira što nikoga iz Dobrinja nije bilo osim naših domaćina, obitelji Barbalić, bila je vrlo zanimljiva večer.
Od Milovana Kirinčića doznali smo da je jedan je od prvih dobrinjskih književnika bio dobrinjski plovan Ivan Uravić (1662. Dobrinj – 9.9.1732. Dobrinj) čije su pjesme sačuvane zahvaljujući tome što ih je pisao u matične knjige kao primjedbe, a koje nikako tamo ne pripadaju. Tamo su dopisivane njegove refleksije, češće u obliku stihova, pa čak i cijelih pjesama. Tu su još i kronološki zapisi i statistički popisi pučanstva. Time je omogućio da štošta saznamo i o njegovoj biografiji i povijesti Dobrinja. Tako su sačuvane njegove pjesme, originalno pisane glagoljicom.
Spomenut je i Josip Gržetić Krasanin (1837-1896.) po čijem se nadimku vidi da je bio iz susjednog Krasa. Poznat je kao autor povijesnog romana "Urotnici" ali i zanimljive pjesme "Dobrinjka" u kojoj na humorističan način detaljno opisuje dobrinjsku žensku nošnju, a koju je gotovo u cijelosti odrecitirala Gordana Gržetić.
Ive Jelenović (Sveti Vid Dobrinjski, 27. srpnja 1898. - Zagreb, 3. ožujka 1981.) bio je istaknuti hrvatski jezikoslovac, povjesničar književnosti, etnolog, filolog, toponomastičar, prevodilac, lektor, publicist. Unatoč njegovu značaju, široj hrvatskoj javnost vrlo je malo poznat. Po njemu je nazvano kulturno društvo čiji članovi su iz Dobrinja i okolnih mjesta. Nigdje se u njegovoj biografiji ne spominje da je bio i pjesnik. Tu činjenicu je otkrila književnica i novinarka Radija OK Gordana Gržetić u svojoj knjizi „Ive Jelenović – Čokavac iz sjene“. To je potvrdila i ovom prigodom i ispričala dosta nepoznatih detalja iz života ovog znanstvenika koji je, iako je živio u Zagrebu, čitav život bio veliki zaljubljenik u svoj rodni zavičaj i uvijek ga je rado posjećivao. Naročito ga je zanimala njegova povijest, čokavica – oblik čakavskog narječja koji se govori u Dobrinju, poslovice, toponimi, običaji i „tonci“ (narodni plesovi) uz sopeli. Aktivno je sudjelovao u obnovi drevne crkve Sv. Vida u svojem rodnom mjestu.
Umirovljen je bio 1963. godine, ali je ipak ostao u Zagrebu gdje je i umro. Sahranjen je u Dobrinju uz zvuke narodne pjesme „U Dobrinju milo zvoni zvone“ te uz svečanu melodiju „Mantinjadu“ odsviranu na sopelama.
Slijedeće podsjećanje bilo je na Čedomila Variolu (3.2.1921. Fužine - 3.5.1992. Zagreb), najpoznatiji je po svom radu kao novinar-urednik nekadašnje Radiostanice Zagreb, a današnjeg Hrvatskog radija. U Obrazovnom programu za djecu njegovo je stvaralaštvo došlo do punog izražaja. Radeći na Radiju osmislio je više emisija za djecu: „Stigla je pošta“ u kojoj je djecu-dopisnike educirao u novinarstvu te „Zašto tako“ u kojoj je djeci dao mogućnost da iznesu svoje probleme vezane uz roditelje i školu.
Izdao je više knjiga za djecu i dvije zbirke poezije „Osmijeh u oku" (1966.) i „Svijet pun snova“ (1968.). Dvije pjesme su mu uglazbljene i to „Kupil sam ti prstenac“ (Mirko Cetinski, MIK 1972.), „Dve susjede“
Pjesnik koji se također smatrao Dobrinjcem (i bio je po majci), iako je živio u Bjelovaru i Zagrebu, je Željko Sabol. Rođen je u Bjelovaru 28. studenoga 1941. a umro u Zagrebu 5. rujna 1991. Bio je hrvatski književnik, slikar, tekstopisac, likovni kritičar, leksikograf i povjesničar umjetnosti.
Objavljivao je pjesme uglavnom egzistencijalističke inspiracije skupljene i izdane u zbirkama: Dio po dio, 1963; Opreke, 1966; Kao krug na vodi, 1969; Krila teška krila, 1975; Sve je skriveno u tvome imenu, 1979.
Antologijsku pjesmu iz 1971. Kad izgovorim tvoje ime, zbog koje je zaplijenjena cjelokupna naklada čakovečkog Hrvatskog kolendara u kojem je tiskana, a protiv njega je pokrenut sudski proces, pročitala je Miranda Šebelja.
Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je uglazbljeno četiristotinjak njegovih pjesama, a njegove su hitove izvodili Mišo Kovač, Pro arte, Arsen Dedić, Dalibor Brun, Džo Maračić Maki, Boris Dvornik, Duško Lokin, Darko Domijan, Jasna Zlokić, Prljavo kazalište, Magazin, Srebrna krila, Ksenija Erker, Gabi Novak, Meri Cetinić, Tereza Kesovija, Frano Lasić...
Teško bolestan i ne mogavši podnijeti velikosrpsku agresiju na Hrvatsku izvršio je samoubojstvo 1991. godine.
Potom se s nekoliko svojih pjesama predstavio naš domaćin Ivica Barbalić, a koje su bile popraćene pljeskom.
Među najmlađim pjesnicima Dobrinjštine je svakako devetnaestogodišnjak Mateo Kirinčić koji je u privatnoj nakladi prije šest godina izdao zbirku „Trinajst let mojih“ u kojoj su skupljene njegove dječje pjesme pisane pretežito dobrinjskom čokavicom. Nažalost zbog obveza nije mogao prisustvovati večeri dobrinjske poezije.
Nije mogla ostati nespomenuta Petra Dobrijević iz Polja, učenica 5. razreda OŠ koja je na nedavnom natječaju našega bodulskog portala otok-krk.org svojom pjesmom „Malina“ osvojila prvo mjesto u kategoriji osnovnoškolaca.
Nakon poetskog dijela večeri uslijedio je dio u kojem nas je Ivica Barbalić upoznao sa svojom zbirkom starina kojom se ne bi posramio bilo koji od službenih etnografskih muzeja. Skupljanje je počeo njegov djed prije četrdesetak godina, pa otac i nastavlja se sa sinom, a po Barbalićevim riječima vjeruje da će to nastaviti i njegova djeca. Budući da je priča o toj zbirci prekompleksna, posebno ćemo je predstaviti drugom prilikom.
Simpatična i vrijedna domaćica Andrijana Gjoni Barbalić potom nas je odvela u Konobu sv. Lovre koja je također uređena poput etnografske kuće. Ponudila nas je svojim izvrsnim slatkim i slanim delicijama tako da je vrijeme u grickanju, pijuckanju sokova i ugodnom ćakulanju jednostavno proletjelo.
Možemo samo reći veliko HVALA obitelji Barbalić na lijepom prijemu i nadamo se da ćemo se ponovo naći u tom predivnom prostoru, izvanrednom spoju prošlosti i sadašnjosti.
(MK)


































