SEZONA ŠPAROGA
Milovan Kirinčić 27.03.2011.

Piše: Jarmila Vuković
Znam najmanje dva stranca koji su svoja putovanja u Hrvatsku planirala, između ostalog i temeljem informacija o pojavi divljih šparoga. Jedan od njih je Grk, koji živi u zapadnoj Europi. U Grčkoj je kao dijete naučio brati šparoge, a sada mu je daleko putovati do kuće, pa mu je Hrvatska nekako na pola puta. Jedne se godine, nakon branja šparoga u Portu na Krku, nakupio i krpelja. Kasno navečer, u opatijskom hotelu, našao je na sebi par nametnika. Pregledao se je koliko je mogao i u velikom strahu, nemajući nikoga drugoga blizu, otišao do recepcije i zamolio službenika da mu pregleda nedostupni predio iza ušiju. Da, nije lako biti recepcionar, ne piše vam u opisu posla što ćete sve morati raditi… Druga strankinja koja ne propušta sezonu divljih šparoga na Krku je Francuskinja. Zvuči neobično, ali ta je osoba, nakon niza dolazaka na Kvarner, najprije radi posla, a zatim kad god je imala slobodnog vremena, na kraju i trajno doselila u Hrvatsku. Svidjela joj se obala, ljudi, mentalitet, hrana, vino, branje šparoga, gljiva, maslina na Krku. Ipak, mnogi posjetitelji iz unutrašnjisti Hrvatske i stranci ne znaju da uopće postoje samonikle šparoge, niti da su one jestive, ukusne i zdrave. Mogli bismo im reći. Ne želim reći da bi šparoge prouzrokovale nove seobe naroda, ali smatram da bi smo ih mogli uključiti u turističku ponudu na našem zlatnom otoku. Turisti već dolaze organizirano brati masline, lavandu, grožđe, pa zašto ne bi i šparoge? Šparoge dolaze u 3, 4. i 5. mjesecu, znači u predsezoni, kada još nema puno sadržaja za njih, a ugostiteljski objekti i smještajni kapaciteti kalkuliraju bi li ili još ne bi otključali vrata… Jednom sam u Kostreni vidjela grupicu 50-godišnjih Talijanki kako oduševljeno kreću u potragu za šparogama. Nakon nedugo, jedna je radosno vrisnula: Prima! Pa onda: Seconda! Onda se čuo drugi glas, također pobjednički: Primaaa! Talijanke su proglašavale pronalazak prve, pa druge šparoge. To je bilo tako simpatično, da od tada, svake godine pronalazak prve šparoge u sezoni javljam prijateljici sms-om: Prima! I ona zna o čemu se radi. Turističke bi agencije mogle osmisliti izlete temeljene na skupljanju divljih šparoga. Domaći ljudi znaju gdje ih ima puno, turistima treba objasniti upotrebu štapa, potrebu glasnog šuškanja i lupkanja po tlu da se potjeraju zmije, potrebu pregleda na krpelje i druge mjere opreza, (da ih ne bi neki Amerikanac tužio ako mu se što loše dogodi), ponuditi im recepte ili odvesti u restorane gdje se jela sa šparogama pripremaju. Dragi nam gosti provesti će par sati na zraku, hvaliti će se doma ulovom i slijedeće godine dovesti još prijatelja kojima su u zimskim danima uz čašicu pričali doživljaje i radost otkrivanja slasnih zelenih prutića izniklih na škrtoj zemlji i kamenu. Naravno, treba im ispričati/napisati i o prednostima divljih šparoga. Njihovoj sposobnosti detoksifikacije i obnove organizma i o tome kako su ih još Stari Rimljani obožavali. Jedan letak na pola stranice bio bi dovoljan . Možemo uključiti naše drage turiste u strastveno skupljanje divljih plodova po otoku, ili, zadržati ovu povlasticu samo za sebe i pustiti posjetitelje da se i dalje čude brojnim ljudima koji u proljeće uz cestu nešto traže.





