Šašava krčka priča

Milovan Kirinčić

Otok Krk - otok-krk.org,  - Šašava krčka priča

Što se dogodi kada u priču, koja je posvećena francuskom romanopiscu Marcelu Proustu, upletete vrle krčke lovce i jednu alohtonu životinju?

 

Piše: Ivan Dermiček

Trebalo mi je dosta vremena da se probudim. Ove oštre zime baš se nisam previše budio i izlazio van (naravno morao sam i ja obaviti neke potrebe), žao mi je samo nekih mojih dobrih prijatelja koji sigurno već organiziraju pravu hajku na mene. Nevoljko sam se podignuo sa svog ležišta i bacio oko na svoj stambeni prostor. Bila je to prava jazbina i još k tome u neredu! Sve je bilo razbacano na sve strane, a najviše su me iritirali ostaci nekakve ovčje vune koja je bila po cijeloj kući i djelovala je kao oni stari božićni ukrasi... Kroz uska vrata sam pogledao kakvo je vrijeme vani. Činilo mi se da još uvijek zima svojom hladnom šakom vlada, osim toga mogao bi se zakleti da, kad sam zadnji put zaspao u toplini svoga apartmana, vrata nisu bila tako uska!

Tromo sam, baš kao neki medvjed, izašao van i pomirisao zrak. Zrak je imao miris hladnog peluda koji me odmah posjetio na moj rodni kraj, gordi i hladan Gorski kotar. U istom trenutku, kad mi je miris peluda obavio nos, zaboravio sam sve probleme sa brl... ovaj apartmanom. Preplavio me je divan osjećaj koji se pojavio gtovo bez ikakve veze! Osjećaj je gravitirao sa osjećajem ljubavi... Osjećao sam neku nepoznatu i neodređenu vezu sa mojim rodnim krajem. Prestao sam se osjećati mlitavo, slabo... Prestao sam biti u banani, bed je za mene bio nepoznanica. Pitao sam se odakle je taj radosni osjećaj dopreo do mene? Imao sam dobar predosjećaj da je to zbog tog svog slnog laganog mirisa peluda u zraku. Još jedamput sam pomirisao hladan zrak okupan peludom, počelo mi se činiti da moćni miris zraka počinje slabiti.

Osjećao sam se ponovo slabim i nemoćnim, pače ranjivim. Tad mi odjednom pred oči stupe slike moje kuće iz djetinstva. Trnci su mi počeli prolaziti tijelom dok sam ponovo oživljavao sjećanje na prizor moje majke koja se uvijek svojski trudila da u kući imamo najbolji med u kraju. Naša kuća je uvijek bila čista i uredna, dobro održavana, a površine nekih prostorija u kući činile su se meni kad sam bio mali činile gotovo beskonačne. Majka mi je znala govoriti kad sam bio još klinac da ću jednog dana biti poznat, da ću biti jedinstven i da me nikakve granice neće sputavati. Oca nikad nisam ni imao jer je napustio majku odmah nakon mog rođenja.

Osjetih zatim nekakav odsjaj i oko mene se odjednom stvorio divan vrtlog žarkih boja koje su se vrtile oko moga tijela; u neku ruku to je bio divan i jedinstven osjećaj, pomalo i stravičan i neprirodan, a opet u drugu ruku osjećao sam se kao neki narkoman petkom navečer.

Taj je čudesni vrtlog zatim počeo polako formirati sliku... Sliku mog odlaska iz rodnog kraja, oprostio sam se sa svim svojim prijateljima, sa svojom nesuđenom zaručnicom Lenorom i prije svega sa majkom. Majka je bila plakala ali ja sam je utiješio i rekao da tako mora biti, da svatko ponekad mora dignuti sidro i naći svoj životni put.

Moj je životni put, moja je sudbina bila preko brda, preko mora... Okrenuo sam se da zadnji put upamtim moj rodni kraj, da mi njegova slika u pamćenju nikad ne izblijedi... Pomirisao sam malo zrak, nosio je sa sobom miris hladnog peluda. Visoke i strme planine ostavio sam iza sebe, ponosite visoke jele kao da su me njihanjem na vjetru pozdravljale zadnji put. Kao da su znale da se više neću vratiti...

Prošao sam velik dio puta, doživio mnogo pustolovina i stigao sam do plavog mora, na obalu. Bacio sam pogled na prekrasnu panoramu, gledao sam po toj pučini i kad mi je pogled stao na jedan otok, srce mi je jako zakucalo. Tada sam shvatio da me sudbina dovela do njega, tog velikog otoka, otoka od zlata.

Odlučio sam se pod svaku cijenu domoći otoka, a samo su dva puta vodila do njega. Ja sam odabrao nekonvekcionalni, bacio sam se u more koje je bilo prozirne plavkaste boje, te sam instinktivno počeo plivati prema tom otoku. Koliko mi je trebalo da dođem do cilja i koliko sam puta predahnuo – toga se nisam sjećao, negdje mi se to u pamćenju zagubilo. Sjećam se samo velikog i veličanstvenog beonskog mosta koji je tamo stajao iznad mene. Poput dobrog domaćina kao da me je most pozivao – „Dođi medvjediću, dođi...“ Inače prijatelji me zovu „Medvjedić“, to mi, znate, dođe kao nekakav nadimak.

Kad sam došao na obalu gostoljubljiva otoka vidio sam da baš i nema previše zelenila, no iznenadile su me ovce. Znam da to nije u redu i da možda nećete shvatiti, ali morila me je jaka glad. Životnjski sam nasrnuo na ovcu, zaklao i pripravio je na optimalan način, a zatim u slast pojeo. Bila je jako ukusna, to moram reći.

No ja sam lutalica u duši i nešto me nakon odmora vuklo dalje, krenuo sam istražiti ovaj otok. Malo dalje sam naletio na jedno naselje ili grad na litici (svejedno), nasmijao sam se tom prizoru, nevjerojatno je gdje ljudi sve mogu graditi svoja naselja. Pa zar ne znaju da jedan malo jači potres... Ma nije bitno! Tu sam se odlučio skrasiti, naravno ne u naselju jer znam da ljudi ne podnose nova lica, a mene od malih nogu su nekako gledali sa strahom. Naišao sam na jedan napušteni apartman u šumi, te sam ga malo preuredio, naravno ne smijem reći gdje se nalazi jer sam u međuvremenu postao najtraženiji stanovnik na otoku pa se moram kriti jer ne podnosim dobro popularnost.

Stvar je u tome, da moji prijatelji koji me svakovremeno traže i kojima se ja uvijek uspijem nekako sakriti bez obzira na moju veličinu, nisu ni svjesni koliko dobru imaju janjetinu. Ta slatka janjetina mi je prešla u pravu ovisnost, ovdje možda nema meda, ali ima međeda.

Tada me nešto omelo u mislima, neki tajanstveni koraci koji su šuštali u blizini moje nastambe. „To su sigurno moji frendovi!“ – pomislih, te glasno im zabrundam: „Dobro mi ostajte!“ i brže bolje nestadem u sigurnosti svoga brloga. Čini se da je došlo vrijeme da se odselim jer mi frendovi postaju već napasni, a iskreno, čini se da i nemaju nekog smisla za zabavu. Teško je nositi lentu krčkog medvjeda, vjerujte mi na riječ. Morati ću pronaći neki drugi otok, čujem da su Cres i Rab divni otoci u ovo doba godine... I moram prestati njušiti sentimentalno zrak, počinjem djelovati otrcano!

http://otok-krk.org/
 

Vijesti iz Krka - Događanja

Otok Krk - otok-krk.org - Obavijest
Događanja

Obavijest

Žao nam je, ali nakon 16 godina svakodnevnog informiranja o dnevnim događanjima s otoka Krka, više ih ne možemo voditi. Portal ćemo i dalje voditi koliko budemo u mogućnosti, ali gasimo kolumnu "Dnevne informacije".

Ispričavamo se stalnim čitateljima ovoga našega nezavisnog internetskog portala.

ZAHVALJUJEMO NA SUFINANCIRANJU ZA 2024.

Galerija - otok-krk.org

Galerija - otok-krk.org

Horoskop - otok-krk.org

Horoskop - otok-krk.org

Online izdanje - i do 80% popusta

Glas Istre Današnje izdanje (i do 80% popusta) by otok-krk.org Novi List Današnje izdanje (i do 80% popusta) by otok-krk.org