Mesopust u Malinskoj
Milovan Kirinčić 10.03.2011.

Mesopust, Malinska-Dubašnica, zadnja granica... Ovo su kronike nastanka i realizacije ideje jedne od 18 maškaranih grupa na malinskarskom Mesopustu – vrlo vjerojatno jednom od boljih Mesopusta u okolici... Možda i u svemiru.
Piše: Ivan Dermiček; Foto: R.A.K.
Svanuo je bio i taj dan, Mesopust, dan koji označava kulminaciju, ali i kraj maškaranog ludila u Sjeverno primorskom kraju. To je dan koji se iščekuje, neovisno o tome da li sudjelujete aktivno u maškaranoj povorci ili ste samo promatrač. Ovo je običaj do kojeg se jako drži jer neka zatomljena bodulska kreativnost i kapric (inat) ovdje dolazi do punog izražaja i to u vidu kreiranja maski i alegorijskih vozila (u ovom slučaju traktora i motokultivatora). Da odmah stvari dovedemo na čistac, riječ je o povorci alegorijskih vozila sa pripadajućim maškarama koja redom obilaze veća sela po Općini Malinska-Dubašnica. Vesela i luda povorka kreće od Svetog Vida i kruži oko same Općine, koja je uzgred rečeno jedna od najvećih općina na Krku, prolazi se tako kroz trinaest sela u kojima se nalaze improvizirane stanice sa pićem i hranom, da bi na kraju povorka našla svoj cilj u samom centru Malinske, gdje se održava prigodni program uz naravno nezaobilazno paljenje Pusta. Tako bi u kratkim crtama izgledao sinopsis ovog događaja. No najbolje je da vam, ja, iz prve ruke, objasnim kako to izgleda. Pa krenimo od početaka samih početaka priprema za Mesopust 2011.
Mesopust, zadnja granica... Ovo su kronike nastanka i realizacije ideje jedne od 18 maškaranih grupa na malinskarskom Mesopustu – vrlo vjerojatno jednom od boljih Mesopusta u okolici... Možda i u svemiru. Cilj misije je što upečatljivije sudjelovanje na Mesopustu. Cilj... OSTVAREN!
Imamo li ideju?
E pa ja sam i ove godine odlučio, eto, aktivno sudjelovati u povorci. Ekipa je već bila stara i znana, baza se uglavnom nije promijenila, došla su neka nova lica, ali to je bilo to. Još od desetog mjeseca krenula je ideja o ovcama, jednostavno da budemo ovce, jer vunu lako možemo nabaviti jer manje više kod gdjekojeg stočara ona beskorisno stoji u nekom kutu staje. Nismo svi odmah tu ideju objeručke prihvatili, trebalo nam je to da malo „provarimo“, a i nismo se baš previše ni sekirali, mi, naime, smo već naviknuti raditi stvari, makar što se tiče Mesopusta, u zadnjem trenu.
Kraj veljače, zadnji tjedan, definitivno je odlučeno – Bit ćemo ovce! U prvoj verziji svi smo trebali biti ovce. Ja ostajem po strani, ne sviđa mi se pomisao navlačenja vune koja prvo nije industrijski obrađena. Ekipi ništa ne govorim. Dvoumim se do zadnjeg trenutka, kod mene se nikad nezna da li ću ići na Mesopust.
Prvi tjedan ožujka, premišljam se još dalje, ekipa ne zna da se dvoumim, dogovore izbjegavam jer sam zauzet poslom na portalu. U petak, četiri dana prije Mesopusta, predlažem ekipi da budemo malo provokativniji.
- Ej, čuj imam plan da budemo, malo onako provokativniji...
- Kako to misliš?
- Pa znaš onu izjavu naše premijerke o pastirima i Hrvatima... Ovu našu masku bi mogli još više aktualizirati na taj način da se indirektno referiramo na tu izjavu.
- Da i?
- E pa meni je palo na pamet da napravimo nešto na tu foru.
- Pa nije loša ideja.
- Nije? Stvarno? – upitah hineći iznenađenje.
- Ma ti si ionako nadaren za pisanje, pa napravi neku ideju.
- Odlično. Imam onda jedan prijedlog.
- Koji?
- Ne bih htio biti ovca... – da ovo je stvarno bio šokantan prevrat u tekstu, zar ne?
- Zašto?
- Alergičan sam na vunu. – izvlačio sam se pred ostatkom našeg trijumvirata.
- Alergičan si na vunu? – čudili su se.
- Da, astma i te stvari... Ma znate kako je... – i dodao sam. – Mogao bih ja biti neka pastirica, ono kao vaša, ono indirektna aluzija na premijerku, šta mislite?
Složili su se, u subotu samo se dogovorili da počinjemo sa uređivanjem alegorijskih kola. Plan je bio da napravimo neki ograđeni drmun od šiba, a kostime ovaca bi napravili jednostavno lijepeći silikonskim pištoljem vunu na radne tute. Rečeno-učinjeno! Svi su se skupili u subotu radeći marljivo na traktoru, pretvarajući ga u alegorijska kola... Svi? Pa nisu baš svi došli, nedostajao sam samo ja... Ehm... Morao sam nešto raditi za portal, ekipa je razumjela, a bilo ih je i dosta, ja bi samo tamo smetao. Ja sam ipak zaduženiji za parole i za kratki tekst predstavljanja u centru Malinske.
U nedjelju smo imali pauzu jer je dio ekipe sudjelovao aktivno na Riječkom karnevalu. U ponedjeljak, poslije podne, sam konačno vidio naša alegorijska kola. - Svaka čast! – pomislio sam u sebi, dobro su se potrudili. Radile su se još neke finese, pazio sam da im ne smetam previše, ali nije da nisam tu i tamo nešto sugestriao, ali sam se uglavnom klonio centra radne akcije, a pripremao sam se i za intelektualno naprezanje, treba i izmisliti parole koje ćemo zavijesiti na alegorijska kola. Nemam papira. Pišem na mobitelu, sjetim se par dobrih fori, ali me netko u tom trenutku zove i ja zaboravim spasiti napisane umotvorine. Kvragu! Sad se opet moram prisjećati svojih riječi. Pišem skice: „Mi smo miće ovce BEEE, tražimo čobaneee!“, „Ovako zlamenovane ovce rabi niki i dobro čuvat', a ne samo tako u laz pušćat'“ i bez ikakvog razloga zapisah i „Omađijaj me“. Pjesmica, tj. tekst predstavljanja mi ne pada na pamet. Radovi se polako primiču kraju, ja sam napravio natpise na plahtama sa crnim sprejem, ja i još dva tipa vješamo ih na traktor. Sve je gotovo, imamo agregat, još nam samo nedostaje linija i neki mini razglas koji dolazi sutra iz Rijeke. Rade se zadnji kostimi, cugamo lagano uz vatru, imamo čak i živu muziku. Odužava se ta zafrkancija uz vatru, a i cuga se još malo, u jednom trenutku negdje oko dva ujutro, na klavijaturi se svira „Oda radosti“, padaju prve političke šprehe o EU... Negdje oko tri sata, valjda završava naše druženje, odlazimo svi svojih kućama, dogovor je da se nađemo u osam ujutro i krećemo za Sveti Vid odakle povorka kreće u 9 ujutro. Već je jasno da ćemo kasniti...
Dan D
Došli smo susjed i ja na mjesto susreta u 8:20, još su se obavljale zadnje pripreme na alegorijskim kolima, natpis se jedan podrapao... Kasnit ćemo, samo je pitanje koje ćemo stanice propustiti. Krećemo u 9:25, valjda. Idemo direktno u selo Kremenići, drugu stanicu, u nadi da ćemo uhvatiti priključak maškaranoj koloni. Ove godine to i uspjevamo. „Ovce“ kreću od Kremenića!
Preskačemo Milovčić i jedini se pojavljujemo (bez alegorijskih kola jer nas je strah da ćemo zapeti) u Oštrobradićima, u kvartu Placa od mlika. Ljudi nas gledaju u čuđenju, zafrkavamo se da smo preskočili Milovčiće jer je ovdje bolje. Ne shvaćaju šalu, nastavljaju nas gledati u čudu. Jedva čekamo da dođe ostatak povorke jer nas je strah da se ovi ne pobune protiv nas, malo nedostaje. Dolaze nakon dvadeset minuta i drugi. Posebno upečatljiv je nastup grupe koja predstavlja ženidbu, imaju čak i neke klince koji sviraju sopile, a i bacaju pred ljude bombone. Fora to izgleda. Taj nastup će ponavljati na svakoj stanici, mi smo, eto, to prvi put vidjeli na Placi od mlika. Prolazimo kroz sela Barušići i Sveti Ivan gdje nas super ugošćuju, zatim imamo pauzu za marendu u Svetom Antonu, tamo su pljeskavice na lageru uz nezaobilaznu ponudu pića, pretežito alkoholnog karaktera. A taj kleti alkohol uzima i svoje prve žrtve u našoj ekipi. Ja se solidno držim, odoljevam napadima, uglavnom zato jer uživam u gastronomskoj ponudi. Ide se u selu Turčići, mi smo naravno iznimka, ne idemo dogovorenom rutom, već radimo krug i idemo kroz selo Milčetići jer nas je strah da ne zapnemo. Tamo se dosta zadržavamo, pjevamo, veselimo se, pijemo, a ja gledam kako da ulovim neki zalogajčić da prebijem djelovanje specifičnog bodulskog vina.
Turčići apsolvirani, kreće se u Porat kroz Zidariće i Vantačiće, tamo nas čeka međuostalom i odlična tjestenina. Ja pomalo kritički zaključujem da sam uništio svaku šansu da disciplinirano držim dijetu. Iz Porta krećemo u Vantačiće, tamo nas čeka rakija, tripice i tartarski biftek. Ubijam se u tartarskom bifteku, stalno tražim repete. Svaka čast, Vantačići! Tripica se klonim. Kreće se zatim u Zidariće, tamo raspravljam sa Batmanom, Poison Ivy i Catwoman teme iz gospodarstva. Na Batmana se vidi da ga je ulovio putni umor, brani se sarkazmom, ali nas pritom obrazuje i govori da danas nije samo Dan žena, već i Dan muškaraca jer je Mesopust. Cool. Ide se u Milčetići (tko god da radi onu paštetu svaka mu čast), zatim u Bogovići, pa nakon Bogovića krećemo polako prema centru Malinske.
U centru smo Malinske, valjda je negdje oko 16:30, lagano čekamo svoj red, mi smo poslijednji, osamnesti, i planiramo spektakl. Kolona se ispred nas polako kreće... Vrijeme je! Ulazimo u centar praćeni narančastim dimom. Gledam ljude u početku ne kuže kakav je to dim, slikaju nas, skačemo, mašemo im. U pozadini se čuje naš tekst predstavljanja, zaboravio sam bio što sam napisao, a nisam ni čuo jer nam je muzika na traktoru vjerojatno nadjačala glas voditelja. Efektan i teatralan dolazak, svi smo zadovoljni. Hvale nas neki iz drugih grupa. Parkiramo svoja alegorijska kola i luda zabava je mogla započeti. Ističu se iz grupe koji predstavljaju ženidbu, skida se i podvezica, baš mi se i previše od toga i ne prati, čekam teštament ili ti ostavštinu prve Mesopustice u povijesti malinskarskog Mesopusta – Drugarice Osmomartice. Teštament je naime najzanimljiviji dio ove priredbe jer obično govori o nekim anegdotama koje su se događale u selima naše Općine. Neke obitelji su znali imati kultni status u tim oporukama. Nakon, možda, dva sata počinje čitanje teštamenta. Jako dobar uvod, referira se na unutarnju politiku, dotiče se nekih aktualnih tema, pa se prelazi na našu Općinu, ali se uglavnom govori općenito... Malo sam razočaran, očekivao sam da će se u teštamentu vršiti inventura po selima. Mesopustica je, dakako, osuđena pred malinskarsko-dubašljanskim pukom. Zapaljena je, što me ustvari tjera na razmišljanje, da bi možda još više poboljšali sigurnost, a i da humanije djeluje ova egzekucija, da li bi bilo ok da probamo slijedećeg Mesopusta/-icu usmrtiti injekcijom? Za razmisliti. Ja nisam baš previše ostao na after-u nakon svega ovoga. Pokupio sam se doma i prije vremena. Prijatelj mi se putem SMS-a javio: „Di si nesto? Dođi u (ime birca koji nije platio reklamu, op.I.D.)! Ovdje je prejako. Mi tu AFSFFN GSMFSKFS F SFFMSFL MSLFSL“. Čini mi se da se dobro zabavljalo nakon paljenja Mesopusta. Buran dan. Treba to i iskusiti sve na vlastitoj koži.





