Okrećen se ne bi li vidila slidi li me kakva radioaktivna zraka,,,poznala bi je ja golin okon
-Nije mi svejedno zbog ove radijacije! - strašljivo će ćaća.- Meni bogami je! Gledamo i u televiziju i kompjuter već 30 godina pa nan nije ništa! - hrabra je baba.- Ma drugo je ta naša domaća radijacija. Ali ako dođe ova japanska, ostaće u zraku godinama...uć će ti u robu na sušilu, proće kroz ponistru...- počne ćaća.- Uvuka bi je ti meni i pod vuštan kako si krenijo - ferma ga baba - Jesmo li metili aluminijske ponistre zato jer ne dihtuju - jesmo! Znači neće moć tuda! A ako i dođe do nas ostaćemo doma tih par godina i gotovo!- Staćemo doma par godina??? - zablene se ćaća.- Pae! Ali je zimi drukčije u Makarskoj. Neš pasa vidit na cesti daniman. Navikli smo mi ovde ne izlazit iz kuće.- Neću niti mislit o tome! - govori ćaća - Srića pa se dogodilo u Japanu di su ljudi organizirani i sposobni, u nas bi već cila država i regija ošle uprdec!- I mene je stra da ne oden u prdec! - kaže sestra.- Ma šta ti predaš od radijacije kad je svjesno navlačiš na sebe sideći prid onin kašunon od kompjutera. Kako te toga nije stra? - ronca joj baba.- Pa reka je ćaća da se ne more mirit ta količina radijacije s ovon u Japanu - opravdava se sestra.- Bogati,a kad bi tebe dovatila ova japanska??? Ne bi nikad da nije zericu potresa, a i ovako će teško. Radijacija iz kašete te dovaća svaki dan po par sati, a ti ništa! Otkud tebi onda pravo prigovarat Japancima kad se i sama izlažeš tome?- Zato šta je ova radijacija mijun puta veća od normalne i dopuštene!!!! - urla ćaća.- Ali postoji normalna i dopuštena? U mojoj mladosti je nije ni bilo a sad ima dopuštena, za koju godinu će i ova japanska bit normalna! Ko šta gorivo skoči i probije psihološku granicu tako će ti bit i s radijacijon.Stvar je samo psihološke granice.- Ma nisi ti svr sebe! Ne smeta malo radijacije ali od puno se ljudi razbolijevaju i umiru! Dobiju tumore i šta ja znan šta sve. Ne možeš to uspoređivat! - kategorički će ćaća.- Pokojni Ivan je umro od tumora jetre, rekli su da je ciroza. Ali nije mogla bit i radijacija? Otkud će doktori znat od čega mu je doša rak? - rezonira baba.Teta Mande je banila u kuću, još uvik se osvrćući na sve strane.- Ali te kogo prati? - zabrinuto će baba.Teta Mande tresne vratiman: Okrećen se ne bi li vidila slidi li me kakva radioaktivna zraka,,,poznala bi je ja golin okon.- Šta bi da te i prati? Umlatila je štapon ko pasa?- Bogati da šta bi? Viš mi ove 2 bočice ovde? Jedna je od tekućega sapuna a druga je Jana. Ćitala san da se u slučaju radijacije najboje oprat toplon vodon i sapunon.- Neko to i bez radijacije prakticira svaki dan! - primjeti baba.- E, tomu nema spasa! Ko kad si svako malo na antibioticima pa ti više tilo ne reagira! Tako i ovome više neće vajat topla voda, morat će vrilon!- Biće mu neće vajat ni tuš nego će morat potočat se u đakuzi - reče ćaća.- Aj prikinite brabonjat! A ti Mande nemoj stvarat paniku među civilinin stanovništvon kad za to nema potribe! - naredi baba.- Tako su govorili i za Ćernobil! Ništa se nije dogodilo, nema opasnosti,budite mirni... - prisjeća se teta Mande.- Dok god ti tako ne govore za Krško ne tribaš se brinit! - reče baba.- A isto bi vajalo vidit kakva je ta naša nuklearka, na šta to liči? Kažu da je boja od japanske! - patriotski će teta Mande.-Dakako! - složi se baba - To se odma da zaključit!- Po čemu? - reče teta Mande.- Po imenu joj!Ćlanak je preuzet s portala http://split-online.info/
/images/uploads/vijesti/smijesna-slika-baka-21-vijeka_36-543x253.jpg---http://split-online.info/split/hrvatska/krsko/