Zašto je Dalmacija sinonim hrvatskog turizma? Da li zaista tamo sunce drukčije grije i da li su ljeta u Dalmaciji toliko posebna?
Ovog vrućeg kolovoza nakon Vele gospe zaputili smo se prema srednjoj Dalmaciji u potrazi za osobnim dojmovima destinacije koja iz godine u godinu povećava turistički promet .Zašto je Dalmacija sinonim hrvatskog turizma? Da li zaista tamo sunce drukčije grije i da li su ljeta u Dalmaciji toliko posebna?Prvo na što se čovjek mora priviknuti kada napusti kvarnersko područje i ratom napaćenu Liku je osjećaj dolaska u neku drugu zemlju, drugu državu u kojoj vladaju sasvim različiti zakoni. Pred Zadrom nas je „sačekao“ automobil sa slovenskim registarskim pločicama čiji vlasnik uporno maše tablom „apartmani“, oko nas zuje skuteri i motori čiji vlasnici u pravilu ne nose kacige a automobili se parkiraju gdje god se nađe malo mjesta – na trotoarima, kolnicima dvosmjernih ulicama, zelenim površinama i to, naravno, besplatno i to samo nekoliko metara od označenih parkirnih zona sa naplatom. Prometna signalizacija je nešto na čemu se očito postižu velike uštede a čudna i opasna križanja vrebaju na sve strane. Arhitektura u mjestima van zaštićenih povijesnih jezgri je u najmanju ruku čudna. Fasade svih boja (najčešće bez fasade), i zdanja neobičnih naziva poput Holliwood, Bayerische Hof i sl. već pomalo prelaze u zonu znamenitosti srednje Dalmacije. Smeće se ovdje sakuplja jednom tjedno i to sve izmiješano iz kućnih kontejnera.Zapuštenih prilaza moru ima više nego potencijalnih kupača. Ali nije to sve što Dalmaciju čini hrvatskom regijom sa posebnim statusom. Ponuda hrane i pića dobra je i skuplja nego na sjeveru, a često se nudi u zaista posebnom ambijentu. Tako nije neobično sjesti na drvene klupe na ulici pred „konobom“ u kojoj se prodaje vino- crno i bijelo, maslinovo ulje, povrće pa čak se spravljaju i ribe na roštilju. Na obalnoj šetnici možete pojesti pržene lignje ili sitnu ribu sa štanda, ili kupiti svježe voće i povrće, a na plaži imate zaista sve: roštiljade, palačinke, kuhane i pečene kukuruze, salone za masažu, trgovačke štandove sa rekvizitima za plažu, suvenirnice...U nekim se mjestima iza 22 sata zatvaraju prometnice uz obalu pa umjesto motornih vozila cestom voze dječji automobili na baterije, bezbrižno se šeću turisti a ugostitelji dodatnim stolovima zauzimaju prostor „do bijele crte“. Ćarolija traje do 2 ujutro i onda se opet mijenja režim prometa. I tako svaki dan.Zabavna ponuda je zaista šarolika. Od lunaparka za mlađu i salona sa videoigrama za stariju djecu, do čestih nastupa klapa i poznatih hrvatskih estradnih umjetnika za starije. Mali sajmovi antikviteta i poljoprivrednih proizvoda svakodnevna su pojava. Zanimljivi su i „Dani vitezova vranskih“, povijesno uprizorenje bitke hrvatskih vitezova sa osmanlijskim osvajačima koje se odigrava u dva dana na dvije lokacije – u Pakoštanima i na Vranskom jezeru.Među domaćim stanovništvom i domaćim gostima posebno je popularan vaterpolo, naročito utakmice tako zvane „divlje lige“. Otočni arhipelag srednje Dalmacije stvoren je za nautički turizam, otoci su na dohvat i najmanjih plovila a redovni popodnevni maestrali dobro pune jedra brojnim jedriličarima i surferima. Ovoga smo puta zbog velikih vrućina napravili samo tri izleta kopnom i to do Split, Šibenika i Zadra.Split, drugi grad po veličini u Republici Hrvatskoj, ujedno je i glavno prometno čvorište Dalmacije. Zračna luka se prometom „pripetava“ sa Dubrovnikom a neposredna blizina autobusnog, željezničkog i brodskog putničkog terminala omogućava veliku dnevnu frekvenciju putnika koja se broji u desecima tisuća. Iz Splita redovno prometuju brzobrodske i trajktne linije za Italiju kao i za otoke splitskog arhipelaga. Sve to pogoduje velikom prometu izletnika u staroj gradskoj jezgri. Splitski turizam uglavnom počiva na izletnicima i kraćem zadržavanju turista na proputovanju. Teško se u Splitu oteti dojmu da nakon Dioklecijana, utemeljitelja , ovaj grad nije imao pravih urbanističkih planera i istinskih lokalpratiota neimara koji bi nastavili po istom principu razvijati grad. Svakako izbjegavajte šetnju uz more splitskom Rivom prije obroka. Ćini se da izložene Dioklecijanove kanalizacijske cijevi kao jedini postav podruma palače ipak negdje nedostaju, a nisu nadomještene. Šteta za grad koji počiva na neprocijenjivom naslijeđu rimske arhitekture. Splitsku katedralu, nekadašnji Dioklecijanov mauzolej, svakako treba pogledati a preporučamo i pogled sa vrha zvonika Sv. Dujma (10,00 kn). Muzej grada Splita možete i preskočiti (kao i Dioklecijanove podrume) ali ne i restorančić „Noštromo“ na ribarnici. Lijepi interijer, vrlo ljubazno osoblje, kvalitetna kuhinja i umjerene cijene čine „Noštromo“ dobrom prilikom za zaklon od užeglog kolovoškog sunca. Napuštajući Split razmišljamo o Rijeci. Ova dva grada neslućenih mogućnosti za razvoj urbanog turizma tek su na početku stvranja pravog destinacijskog imagea.No, ono čime Dalmacija zaista očarava to su individualni poduzetnički uspjesi: dobro organizirana vodička služba u povijesnoj jezgri Splita ili fantastična preobrazba kupališta u hotelskom naselju „Solaris“ kraj Šibenika. Nasukani gusarski brod privlači već izdaleka i to vrlo uspješno, tisuće dnevnih gostiju –kupača. Originalni plažni objekti objedinjeni u „Dalmatinsko selo“, vjerna su replika starih kamenih kuća sa okućnicama na kojima rastu rajčice, salata, mahunarke. Možete izabrati stol pod voltom ili pergolom ili na malom trgu, nudi se svježa riba u kamenoj ribarnici koju će vam sparaviti na roštilju u slijedećoj kamenoj kućici. Dobra alternativa plažama „Hemingway“ tipa.Ovdje privlače kupače prostranim parkiralištem, sadržajima za djecu, originalnom gastronomskom ponudom ili najmom mini „polupodmornica“ (barke sa podvodnom prozirnom kupolom), izletom gusarskom galijom, originalnim brodom na jedra...Neugledan okoliš pretvoren je u atraktivan prostor, sade se masline, krče gustiši. Ima još dosta posla ali „Solaris kupalište“ mogao bi s vremnom postati „Solaris aquapark“, svojevrsni „Hrvatski Gardaland“.Šibenik je zasigurno jedan od najljepših renesansnih gradova u Hrvatskoj. Dosta je toga obnovljeno, popravljeno, restaurirano. Ipak, na žalost, u srcu turističke sezone Šibenik odaje dojam uspavane ljepotice. Nije lako doći do turističkih informacija u subotu popodne kao ni ispenjati pustu skalinadu do šibenske utvrde. Lijepi pogled sa drevnih zidina, čini se, nije dostatan razlog za naplatu ulaznica. Ni ovdje nema „ni pisma niti razglednice“, dosta zapušteno dvorište moglo je poslužiti kao izložbeni prostor povijesnih artefakata uz pokoji pano sa povijesnim činjenicama o samom gradu i utvrdi.Lijep je Šibenik i zaslužuje bolju organizaciju i promociju. Nadamo se, iskreno, da će ovaj prelijepi grad doživjeti početak turističkog oporavka po uzoru na „Solaris“. I da, da ne zaboravimo, konoba-vinoteka „Pelegrini“ do same šibenske katedrale, lokal je za svaku preporuku. Inovativna kuhinja na bazi tradicionalnih jela zaslužuje svaku pohvalu kao i ljubazno osoblje. „Ćuvaj se skradinske bakice“ – to je misao sa kojom smo napustili ovaj lijepi gradić na ušću Krke.U ACI-evoj se marini u Skradinu kočepere luksuzne jahte koje su, neopravdano, zaobišle Šibenik. Možda su upravo te jahte razlog visokih cijena voća i povrća na štandovima lokalnih O.P.G.a. Birajući jedan (1) grozd i tri (3) limete, okom nisam trepnuo kada mi je bakica sa štanda opalila cijenu od 50,00 kn. Od šoka.U sjeni ovog događaja prošetasmo Skradinom, zadovoljni brigom lokalnih vlasti za obnovom ratom oštećenog povijesnog grada. I tu se može razgledati izložba iskopanih rimskih artefakata i to – besplatno. Sa parkiralištem opet isto – nije bilo više mjesta na „divljem“, besplatnom, pa smo parkirali na gradskom i uredno platili.Autocesta nas je brzo „povukla“ do Zadra. Zalazak sunca u Zadru uz zvukove morskih orgulja, zaista je poseban doživljaj. Petkom na večer u Varoši se održavaju „Feštice“, večera se na ulici u ambijentu čistog Mediterana. Klape se izmijenjuju promenadno, gužva je neopisiva, teško je naći slobodno mjesto i u pola noći.Ako pak tražite mir i relaksaciju “Garten Zadar“ nudi baš to, dobru uslugu, odlično ozvučenje sa ambijenatalnom glazbom i pogled prema luci sa gradskih zidina. Kalelarga je lijepo uređena i održavana, lokali i dućani rade do kasno u noć. Na zvonik se može (za 10,00 kn) i nakon večere a vrijedi pogleadati i crkvu Sv. Donata (20,00 kn). Sve u svemu, Zadar ima dobar ritam, dobru urbanizaciju, mnoge atraktivnosti (još ostaje dosta za otkriti), dobru gastronomiju i shopping. Naravno i dobre veze do otoka zadarskog arhipelaga.Zadar je definitivno pobjednička destinacija srednje Dalmacije. A Dalmacija je lijepa, topla, ljetni hit bez konkurencije. Zaključujemo: pored svih navedenih prednosti u vidu prirodnih ljepota, ležernosti regulative, toplog dalmatinskog sunca i učinkovite inovativnosti poduzetnika, stanovnici sjevernog Jadrana moraju biti još mnogo, mnogo vrijedniji, poduzetniji, originalniji, organiziraniji da bi mogli kompenzirati ovaj hendikep.Sjever je „uštogljeniji“, sterilniji iako uredniji. Jug je poludivlji, nepredvidiv, ali vrlo životan.Hrvatska je mala zemlja za velike razlike.
/images/uploads/vijesti/DALMACIJA_U_MOM_OKU_NSL11a.jpg---