BUKA FEJSBUKA
Milovan Kirinčić 24.02.2011.

Nije fejsbuk neozbiljna stvar Bitno je da mi se lajka, da me se lajka Zbog samopromocije je to valjda.
Piše: Ivan Dermiček
Ova društvena mreža mi je postala
Kao neka opsesija
Kužiš li to ti
Dignem se ujutro
(Ako se dignem ujutro)
I prije nego što popijem svoju prvu kavu
Ja gledam notifikejšone,
Poruke u inboxu i tako to, ma znaš
Gledam tko mi je lajkao link, status ili misao
Ako mi netko nije to sve lajkao
Budem uzrujan i nesretan
Skepsa me onda neka ulovi
Nije fejsbuk neozbiljna stvar
Bitno je da mi se lajka, da me se lajka
Zbog samopromocije je to valjda.
I nervira me taj fejsbuk
Nervira kad ti kažem
Kao pjesma bez rime, eto, toliko me nervira
Ono kužiš moram tako gledati tuđe kućne ljubimce, tuđe bebe,
Tuđe poljupce i tuđe tete
A o tuđim autima da i ne govorim
Sve što gledam tamo nekako mi tuđe dođe
E i tuđe lajkove i komentare brojim
I čudom se čudim kad me ljubomora strefi
Kako netko lajkova i komentara može imati više od mene?
Fejs chat mi je sada vrh u komunikaciji
Strani su mi postali ti razgovori in persona
Jer se iz petnih žila trudim
Da smajlića grimasom lica
U razgovor ubacim
Ali ne ispada dobro
Ne ispada dobro kažem ti
Ali natjeram se ja
I prije fejsa su
Naime
Postojala prijateljstva.
Odem na kavu
Kužiš li to ti
Odem ja tako na kavu sa nekim curama
Ono moraš malo, ma znaš, što ti ja imam to govoriti
A one o statusima i tko ih je lajkao
I kako to izgleda neka njihova XY prijateljica na nekoj fotki
I šta je tko mislio kad je komentirao sliku
I šta sam ja mislio kada sam to napisao
Komentirao.
Onda naveče odem ja tako na pivo sa ekipom
A frendovi o statusima, o slikama one dobre male, o nekim tamo linkovima
I šta je tko mislio kada je komentirao sliku
I šta sam ja mislio kada sam to napisao
Komentirao.
Čovječe kad ti kažem
Onaj tko nema fejsbuk profil mora da se osjeća kao da je sa Marsa pao
Može samo šutke pratiti razgovor dok se teme oko fejsa ne iscrpe
Je, sve manje ih ima onih koji nisu na fejsu
Pokleknulo nas je dosta
Sada se sa susjedom par kuća preko
Na fejsu dogovaram za kavu
Čudno je ovo neko stoljeće.
„Pale žrtve fejsbuka“
Uz poneku psovku
Ironično bi rekli neki intelektualci bez profila na fejsu
Koji imaju, naravno, potrebu pričati o fejsbuku,
Lamentiranjem bez iskustva
Samo da prezentiraju svoju kritičnost, svoj sud,
Svoje gađenje prema toj pomodnosti
Bitno je danas imati stav o svačemu
Jer da šute o tako bitnoj stvari kao što je fejsbuk
Ne bi valjda bili intelektualci
Ha, nabrušeni intelektualci
Ova mi je dobra, a?
Neki dan me neki fejs frend na fejsu napao svojim statusom
Da sam lažljivac
Tegirao mi ime na statusu svom,
Tako da me svi vide
I moji i njegovi
To ti dođe kao da su me privezali na onaj
Onaj Orlandov stup srama u Dubrovniku
Ja gledam koji vrag sad
Ustvari ja sam stvarno bio kriv
Obećao sam glasati da dobije ulaznice na nekoj fejsovoj nagradnoj igri
A nisam na kraju glasao
Dobio je ulaznice svejedno
Ali ne zahvaljujući meni
Nego...
Uspijem se ja tu i tamo odmoriti od te mreže
Ali postaje sve teže i teže
U snove
Kužiš li to ti
U snove me taj nesretni fejs progoni
Sanjam da me netko komentira i lajka
Ili ne lajka
I sve to što ide uz to
Čovječe
Jednom mi je bio pun kufer fejsa
I zaklopim ja demonstrativno laptop
Kao ono protestiram „odi kvragu ti demonska društvena mrežo“
Bio je dan
Lijep i sunčan dan
Otvorih ja prozor i bljesne me svježi zrak
(Jer živim na selu)
Gledam ja tako kroz prozor
Kad ono ovce pasu travu na livadi
I majke mi
Na tren mi se učini
Da ovce stvarno lajkaju tu travu.





