Pobjednička Oluja
Milovan Kirinčić 05.08.2021.

Kada su kolovoško praskozorje 1995. razbudili prvi udari Hrvatske vojske, započeo je početak kraja suludog zločinačkog projekta rastakanja hrvatske države i stvaranja nekakvih paradržavnih tvorevina na našem tlu. Započela je Oluja - oslobodilačka operacija u kojoj je mlada vojska branitelja izrasla u pobjedničku silu, onu prevagu koja je znala očuvati i donijeti slobodu svojim građanima.
Dugo smo čekali te dane. Vidali rane, prkosni i ponosni, vjerujući kako ćemo dočekati dane u kojima će golema žrtva hrvatskog čovjeka dobiti svoj smisao u slobodnoj, prosperitetnoj, demokratskoj domovini. Vjerovali smo u izdržljivost hrvatskog čovjeka, odlučnost hrvatskog vojnika, snagu srca i razboritosti. Bilo je časno biti dijelom hrvatskog naraštaja kojemu je pripala golema čast i golema odgovornost ostvariti tisućljetne snove o svojoj državi.
Tih prvih dana kolovoza povijesne 1995. osluškivao je hrvatski čovjek vijesti s do tada otetih hrvatskih krajeva. Hrvatski vojnik vraćao je otetu hrvatsku zemlju natrag u domovinsko okrilje. Nestajala je kao kula od karata zločinačka tvorevina. Pokazala je Oluja kako se bori za svoju zemlju. Pokazala je u kakvu je silu izrasla Hrvatska vojska u nepune četiri godine. Iza pobjedničkih vitezova ostajale su stope slobode - rađao se golemi ushit običnog hrvatskog puka koji je dočekao dane ponosa i slave. Znali su kako bi se naši dečki i naše cure radovali da su dočekali povijesni peti kolovoza, da su mogli vidjeti hrvatsku trobojnicu kako vihori nad slobodnim hrvatskim Kninom. Barem na tren suze tuge pretvorile su se u radosnice. Hrvatska je bila slobodna. San generacija mogao se opipati, disati. A samo četiri godine prije doživljavali smo kalvariju, pokapali svoje sinove i kćeri, grčevito se boreći za opstanak, za pravo na postojanje, bez mnogo prijatelja, oslonjeni sami na sebe, svoju odlučnost, svoje viteštvo. I onu iskonsku ljudsku pravdu, koja bi svakom narodu trebala omogućiti da sam odlučuje o svojoj sudbini. Sve je to sadržano u oslobodilačkoj, pobjedničkoj Oluji. Braniti svoju zemlju, osloboditi je - sveta je zadaća. Bila je čast živjeti vrijeme kada je Hrvatska vojska, spremna i odlučna pokazala kako je dostojna zahtjeva vremena, kako zna da su u nju uprte oči napaćenog hrvatskog puka. Svoju je zadaću ispunila viteški, omogućivši svojoj domovini da se iz vremena stradavanja i razaranja okrene budućnosti, boljitku, slobodi koja se diše punim plućima.
Svake godine početkom kolovoza naviru slike radosti na ulicama hrvatskih gradova, beskrajne sreće dok su se naši dečki, naši susjedi, vraćali svojim kućama. Dočekivani su kao pobjednici, kako i priliči ljudima koji su ostvarili nešto golemo. Čovjek vrlo lako sklizne u patetiku i olako se nabacuje pridjevima - no za Oluju ono povijesno, veličanstveno, golemo nisu tek prazne fraze. Jer, sjećajući se tih dana imamo na što biti ponosni. Ostvarili smo svoju zadaću. Imamo svoju Hrvatsku, slobodnu, jedinu, koju ni za što ne bismo mijenjali, Hrvatsku koju smo znali braniti, koju smo znali osloboditi i očuvati.
I ovih dana spomena na ponos i slavu sjećamo se naših prijatelja koji nisu dočekali vihorenje hrvatskog barjaka nad svakim pedljem domovine. Znamo kako bi se s nama radovali i kako bi ponekad ispričali svojoj djeci poneku priču iz one naše Velike knjige slobode. Da se ne zaboravi. Svaka žrtva, svaki napor djeličak je velikog mozaika. Naši vitezovi žive u našim mislima, ma koliko izgledalo da ih se samo prigodničarski sjetimo.
Danas je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja. Svim srcem vam ga čestitamo. Imamo zbog čega biti ponosni!







