Ninuškine zgode i nezgode 1.
Milovan Kirinčić 30.07.2011.

.
Lipanj 2011.
Aloha dragi čitatelji!
Ja sam Ninuška, a ovo su moje ljetne zgode i nezgode! Ono što morate znati o meni je da sam sklona nezgodama, padovima, razbijanju stvari, bizarnim događajima. I uz to sam prava Bodulka! Škrta ipak ne!
Stigao je i taj dugoočekivani lipanj (makar nisam ljubiteljica ljeta, ljubiteljica sam praznika). Praznici i jesu, ali i nisu počeli za mene. S jednog posla šaltanje na drugi, ali hej, bar uživam na tom drugom poslu i nije težak.
Proteklih godina sam ljeti radila u jednoj galeriji sa suvenirima i obavezno bih nešto razbila svake godine. Prve godine sam razbila jednu amforu (ne pravu naravno) i vjerojatno jednu manju Bašćansku ploču. Druge godine sam razbila jednu ili dvije pločice od gipsa. Pa stižemo do treće godine....Mislim da je bila u pitanju još jedna Bašćanska ploča i nekoliko magneta.
A prošle godine....a što mislite – Bašćanska ploča! Baš imam neki pik na Bašćanske ploče...možda zato što su divan suvenir i divan spomenik hrvatske kulture. Zato ga i treba razbiti!
Ove godine sam izabrala posao koji mogu raditi kod kuće, bez opasnosti da ću razbiti proizvode od keramike ili gipsa. Čovjek bi rekao – nema sigurnijeg posla. Hmm da. Bilo je to, čini mi se prvog radnog tjedna. Htjedoh biti vrijedna i marljiva pa sam krenula u čišćenje prašine u dnevnom boravku. Primijetila sam da se jedna polica pomaknula, pa sam je uredno htjela vratiti na mjesto. E, tu nastaje cirkus. Gurnula sam tu policu lijepo „na mjesto“, a ona mi je zahvalila tako da se srušila, a s nje su se srušile i moje 3 najvrjednije i najposebnije šalice iz moje kolekcije. Jesam li spomenula da skupljam šalice? To je kao u filmovima bilo: gledam ih kako padaju u slowmotionu i ne mogu ništa poduzeti protiv sile teže. Šalice padaju na pod. Razbijaju se u komadiće. Osim jedne. Njoj se razbila samo ručka. Očaj. Odmah razmišljam koliko novaca moram potrošit da nabavim nove 3 šalice.
Međutim! Moja draga mala pomoćnica se ponudila da mi zalijepi te šalice. Ja, koja inače skupljam i što treba i ne treba, na svoje iznenađenje, sam ih htjela i baciti već jer..ne može se to zalijepit. Nakon kratkog nagovaranja dala sam ostatke šalica pomoćnici da uzme doma. Nakon tjedan dana pomoćnica mi donosi šalice. Ne mogu vjerovati da ih je uspjela zalijepiti!! Moje šalice su ipak spašene!
Dosta o šalicama! Nego, imate li kućnih ljubimaca? Ja imam. Dvije mice mace. Lino i Luna. Lino je crn kao ugljen i šašav kao klaun, a Luna je crno bijela, čupava, umiljata i puno mirnija od Lina. Lino je stigao prvi u moj dom, a Luna nakon mjesec dana, upravo zbog društva. Nisam sigurna koliko je to bila dobra odluka s obzirom da su mačke svakim danom sve gore i gore. Najviše od svega vole se penjati po stolovima. Vole i rušiti i razbijati. Najdraže im je žderanje mačje, a i ljudske hrane! Luna je inače plaha, ali za hranu će se izboriti režanjem i grebanjem. Tu tek počinju mačje avanture.
Polako se bliži srpanj, a s njim dolazi sve više turista. Nemam ništa protiv turista, ali ne volim gužve i svako ljeto jedva čekam da se turisti vrate u svoje domovine. Nemam apartmane, ali većina mojih susjeda ima. Prošle godine su kod susjede bili neki Česi. Pun bunker hrane su donijeli, ali i neki mini tv. Većinu vremena su bili kod kuće, gledali tv i jeli. Jednog lijepog dana sam provirila kroz prozor diveći se lijepom danu i cvrkutu ptica, kad ono – ugledah još jedan prizor. Čeh, gol kao od majke rođen, bez pardona se šetao dvorištem i nešto tražio u svom bunkeru. Još i danas se smijem kad se toga sjetim. Ove godine još nije bilo ovakvih scena, ali jedva čekam!
Krajem lipnja saznajem da ostajem i bez ljetnog posla kojem sam se nadala. Eh, kud me nađe! Dobro, što sad, bar imam duugi godišnji odmor kakav još nisam imala!
Uh, već je 19 sati, vrijeme je za kupanac!! Ooo, da! Moje vrijeme za odlazak na kupanje: od 18 pa na dalje! Idem se okupat, otplivat, uživat, pa se vratim pisanju!
Pozdrav dragi čitatelji i vidimo se u mjesecu srpnju!







