Moje pjesme, moji šoldi

Porin za gažu na crno

Piše: Marijan Pap; Foto: www.fromupnorth.com

Sjede tako Thompson, Gibonni i Rozga u poreznoj i šute. Jedino se čuje tihi britki zvuk tkanine na čeliku dok Thompson kao jedini pjevač u povijesti koji je plaćen da ne pjeva, polira svoj najdraži mač. Ulazi inspektor, baci debeli fajl na stol, pruži cd Thompsonu na potpis – za sina, nije za njega, i pita - odakle vam pare?

Koliko zapravo traje taj prvi april? Piše li to negdje? Ako netko točno zna neka javno kaže koliko i je li prošao, da vidimo koje su to vijesti zapravo bile gegovi. Nekoć je već prvoga popodne svima bilo dosta usiljenih fora i nasilnog utjeravanja smijeha, svojevrsne šaljive inkvizicije. No čini se da smo to zaboravili na vrijeme okončati jer je očigledno lakše živjeti u vicu. Prvi april se tako prelio sve do petog, pa dalje do slavnog ''dana nezavisnosti'' i sada izgleda na neodređeno.

U redu. To puno toga objašnjava. Već je skoro prošla vijest da si međusobno u Zagrebu neonacisti svih susjednih zemalja izjavljuju čvrstu mušku bratsku ljubav, ili da u Sarajevu slažu beogradske stolice ili da srpski policajci proučavaju Paula Cezannea. Ova zadnja je naročito zanimljiva, da je to kojim slučajem bila istina taj lopov bi prvo dobio po tamburi jer koji je vrag krao sliku a ne pare, što će policiji slika, a drugo tu sliku bi već pokisli drot odnio ženi kao dezen za goblen. Nije kao bitka na Kosovu polju ili neka mlada guščarica u magli ali proći će.

Užas tog prvog aprila traje nam i dalje. Jučer je zagrebačka Porezna uprava objavila da češlja imovinu raznih estradnjaka kojima budimo iskreni baš i nije do češljanja. Kažu da su pozvali Thompsona, Gibonnija i Rozgu da objasne ''odaklen' ti pare frajeru''? Dvije kuće, tri stana i pet auta ne dolaze sa statusom umjetnika i par tisuća kuna od prava. Zaista netko tko s tim prihodima uspije doći do takve imovine po sebi zaslužuje status umjetnika, ali to je već na nivou biblijskih priča o dvije ribice i malo vina. Navodno da će po ovoj estradnoj uzanci od ove godine uvesti Porina za najveću gažu na crno.

Sjede tako njih troje nespojivih u poreznoj i šute. Jedino se čuje tihi britki zvuk tkanine na čeliku dok Thompson kao jedini pjevač u povijesti koji je plaćen da ne pjeva, polira svoj najdraži mač. Ulazi inspektor, baci debeli fajl na stol, pruži cd Thompsonu na potpis – za sina, nije za njega, i pita - odakle vam pare?

Ustane se Marko Perković on će prvi, nema se on što skrivati u svojoj Hrvatskoj, ta on je slobodan a ne kao nekad, i veli – čujte, gospodine inspektor, ja se nemam što sramiti i skrivati u svojoj Hrvatskoj, ja sam slobodan čovjek a ne kao nekad, hvala dragom bogu i našem predsjedniku, ja sam svoj kruv pošteno zaradio, eto naslijedio sam starinu od oca na Svilaji i nešto svete škrte zemlje u Čavoglavama. Razumijete krvav je 'vo poso, svira se po cijele noći, a porezna radi do 4 popodne pa ne stigne čovjek, evo od sada ću sa sobom uz mač nositi i jednu kasu da mogu izdavati račune samo da mi moja Hrvatska bude dobro. – Pošteno, nema što, pošteno, kaže inspektor.

Iza njega će Gibonni da podastre račune i opravda svoju punu kesu. – Znate barba inspektor, ja suosjećan sa vama, jer ovdije se i radi o tome da su osijećaji povrijeđeni a mene kao ambasadora dice to najviše boli. Ja san van ovdije ka' pčela u žlici čaja dok drži dah, ka' dvi sestre rođene u ponoć jedna malo prije a druga kasnije, ka' kad je u javnon wc-u flomasteron ispisan zid. Razumijete? Te šolde koje mi sporite to se pomalo nakupilo godinama, kuna po kunu, e. – Hm, dobro vidjet ćemo – promrmlja inspektor.

- A Vi, koja je vaša isprika? – okrene se poreznjak Rozgi. – Čujte ja zaista ne znam što ja radim ovdje, ja sam vam litos išla po špežu kad me na Rivi uhvatio jedan gospodin ka' šesna i lipa mala oš nan otpivat malo tu u mikrofon i evo sad sidin tu prid vama. Ja stvarno neznan u čemu je problem… - završi ona sa blagim čuđenjem. – A znam da je bilo tako, ali imate tri stana i dva auta. Vidite ovakvim životom samo činite sebi problem – kaže ruka poreza - morate se osloboditi želje za posjedovanjem brojnih materijalnih bogatstava, trebali bi čitati onog Fromma i posvetiti se više ''biti'' nego ''imati'', vidite kako Bare, on nema problema jer sve što zaradi stavi u sebe …

Zvoni telefon, glas s druge strane galami i prosipa gnjev i kletve. Inspektor molećivo gleda u prazno. – Što ti je palo na pamet? Imaš li ti pojma kamo si krenuo? Što si želio dokazati? Što misliš tko će nama sada pjevati na izborima? Onaj Žak? – bruji s druge strane. – Ali gospodine što da im sad kažem? – sa strahom će inspektor. – Pa reci im što god hoćeš samo ih pusti na miru, reci im da je došlo do greške, ili da je fora, evo prvi april!

Izvor: http://www.e-novine.com/