Što li to val priča žalu, što mu žal odgovara? Zašto bašćanskom noći vladaju mačke i što se sve skriva ispod, od prozračnih niti prvog mraka istkanog pokrivača nonšalantno prebačenog preko Vele plaže, stoljetnih i novih krovova, okolnih mrgara, vlati i kamenčića bašćanske doline? Kako struji život na tom dijelu Zlatnog »otoka u struji« tijekom zimskih mjeseci i je li otok sklon zimskom snu? Sve smo to htjeli saznati odmah i iz prve, prateći sjene razlivene pod mliječnim svjetlima uskih bašćanskih uličica, prateći sinjale članova Udruge »Sinjali« koje smo izabrali da budu naši vodiči u ovoj burom razbarušenoj glagoljaškoj noći. A zašto baš »Sinjali« i zašto glagoljaška noć?
Sve počinje od A
»Sinjali« stoga što njih sedamdesetak razasutih po cijelom svijetu i svim profesijama – od doktora znanosti do pastira, starih od šest do 79 godina nose ključ svega što se na području kulture, ekologije i tradicije zbiva u ovom, od grada Krka na otoku Krku, najudaljenijem naselju. A, kolijevka glagoljice ili kolijevka hrvatskoga identiteta..., pa svi znamo da je Bašćanskoj ploči, najstarijem pisanom hrvatskom spomeniku, dom upravo u Jurandvoru, u crkvici sv. Lucije. I nismo sad trčali za svih sedamdesetak »Sinjala« bašćanskom dolinom već samo za njih troje – Brankom Polonijom, predsjednicom Udruge osnovane 18. veljače 2006. godine te Blandinom Marković Randić i Antom Markovićem, bračnim parom koji potpisuje idejni projekt za još jednu posebnost ovoga kraja, za Bašćansku stazu glagoljice. Taj specifikum začet je u nekim mudrim, u svoj kraj i njegovo postojanje zaljubljenim glavama, još prije 2006. godine, no njegov je projekt prihvaćen, a realizacija započeta u kolovozu 2006. da bi samo četiri mjeseca kasnije postavljanjem glagoljskog slova A na vidikovac Treskavac staza dobila »glavu« ili početak. Bi to točno 13. prosinca 2006. godine na blagdan sv. Lucije. Samo da podsjetimo – sv. Lucija je dom Bašćanske ploče i svetost nad svetostima u svijesti stanovnika ovoga kraja.
Kameni abecedarij
– Slovo A najveći je monolit u Hrvatskoj, visok 6,15 metara i težak oko 17 tona. Staza je formirana od 34 skulpture, 4 velike isklesane u bijelom istarskom kamenu rukom kipara Ljube de Karine i 30 manjih, koje su u domaćem, krčkom kamenu samcu klesali polaznici kiparskih škola, studenti likovnih akademija s područja Hrvatske ali i iz Ljubljane, Praga, Graza. Staza je otvorena 16. listopada ove godine, ali mi nismo skloni reći da je i završena, jer treba još doraditi okoliš pojedinih slova, ponegdje staviti interpretacijske ploče i tek kad sve to bude gotovo mi ćemo reći da je Bašćanska staza glagoljice završena – priča nam Ante Marković.
A organiziranim kiparskim radionicama i o suživotu studenata i autohtonog stanovništva, o knjizi uspomena u kojima su uz svoju »radnu fotografiju« studenti upisali dojmove dugo i toplo pričala nam je Branka Polonijo napomenuvši kako ova priča o stazi uključuje i neke hrvatske gradove koji su se odazvali upitu »Sinjala« te postali pokrovitelji pojedinog slova, formirajući na taj način ne samo međusobnu vezu već i hrvatsku povijesnu prostornu početnicu. Kazala nam je Branka i o važnosti Staze u promišljanju budućnosti i turizma, istaknuvši kako se njezinih deset kilometara itekako dobro daju inplementirati u turističku ponudu ne samo bašćanskoga kraja već i cijelog otoka, kao i ovog dijela Jadrana.
– Dakako da ona zbog svoje dužine nije pogodna za jednodnevne izlete, ali nije joj to ni namjena. Staza je tu kao spomenik glagoljašima i glagoljaštvu, a u turističke svrhe mogu je koristiti oni koji duže odsjedaju u našem kraju i kojima odmor nije samo more i sunce već i stjecanje znanja o kraju u kojem borave, pojasnila nam je Blandina Marković.
Ploča od školjaka
Upravo Blandina potpisuje i još jedan specifikum proizašao iz radionice bašćanskih »Sinjala«. Riječ je o prikazanju nazvanom »Ploča od školjaka« koje je vezano, a za što drugo nego li Bašćansku ploču nastalu 1100. godine.
– Razmišljali smo kako završiti priču o Bašćanskoj stazi glagoljice, kako zaokružiti ovu 2009. godinu koju smo proglasili godinom glagoljice i kroz razne kulturne i zabavne aktivnosti živjeli pod motom »sarcen glagoljaj«. I onda se rodila ideja o uprizorenju nastanka Bašćanske ploče kao temelja svega. Napisala sam prikazanje u četiri čina, koristeći tekst Bašćanske ploče, usmenu predaju ovoga kraja i, dakako, maštu, i krenuli smo u realizaciju projekta. Ono što smo mi zamislili kao skroman obol našoj povijesti, našim predcima, glagoljašima koji su stoljećima uspijevali čuvati identitet hrvatskoga naroda, tijekom nastajanja od amaterskog prikazanja preraslo je u pravu predstavu koju je na svojim plećima iznijelo pet profesionalaca (Deni Šesnić, Krešimir Dolenčić, Ljubo Zečević, Lucio Slama, Bojan Lakoš) i šezdeset amatera (KUD »Šoto« iz Jurandvora, Udruga »Sinjali«, Udruga knezovi Krčki – Frankopani, stanovništvo Baške, Jurandvora, Drage Bašćanske, Batomlja). Radili smo u jeku turističke sezone, a zna se da svi mi živimo od turizma, i to deset dana intenzivno od 18 sati do duboko u noć. Prekrasna su sjećanja na taj naš zajednički rad, na taj entuzijazam i energiju. Predstavu je u dva dana pogledalo više od devetsto ljudi i ni od koga, ali baš ni od koga, nismo čuli lošu kritiku. Ljudi su odlazili sa suzama u očima, prepuni emocija, jer ipak je činjenica da je ovaj kraj svojevrsna kolijevka glagoljaša duboko usađena u generacije i generacije ljudi koji su ga stoljećima nastanjivali – kazala je Blandina, a poduzetna Branka dodala kako im je nakana predstavu staviti pod okrilje Ministarstva kulture i na taj je način zaštititi te joj omogućiti daljni život. Ako ne bude tako, neće se moći iznaći financijska sredstva za njezino novo prikazivanje, a to bi uistinu bila šteta.
Kampanati treba znati
I dok je noć uspavljivala i bašćansku valu, i Mjesečev plato, ispreplećući prošlost i sadašnjost ove specifične doline, »Sinjali« su pričali i pričali o svojim stalnim, bivšim i budućim projektima. Nabrajali, oduzimali, zbrajali, garnirali priču dogodovštinama i anengdotama. Čuli smo sve o »Crnoj ovci«, uvrnutoj manifestaciji koja tradicionalno tijekom svibnja u Bašku privuče tisuće posjetitelja i izokrene ih, napadajući kulturom, tradicijom, sportom i gastronomijom s mora, kopna i iz zraka. Potom i o projektu »Mrgari, lokve i bunari« naučivši pritom da se o mrgarima priča uvijek u množini, da ih osim u Baški, Jurandvoru i Batomlju ima još samo na Islandu i području Walesa, o 90-ak kilometara šetnica bašćanskih, ali i o Reviji kampananja, manifestaciji koja je promovirana u kolovozu ove godine.
– Kampananje je nešto što izumire jer zvonare sve više zamjenjuju elektronski naštimana zvona, a kampanati znati je umijeće. Nakana nam je revijom kampananja svake godine 14. kolovoza, uoči Velike Gospe, vratimo taj ugođaj blagdanskog zvonjenja i na taj način očuvamo tradiciju – kazao nam je Ante Marković.
Svoji na svome
A onda smo se s uzvišenih tema spustili na životne probleme i zaključili sljedeće – 1500 stalnih stanovnika Baške sasvim lijepo živi tijekom čitave godine, ništa njima ne nedostaje, osim možda bolja medicinska paska. No, ne daj Bože da bi netko pomislio kako oni njurgaju na svoju liječnicu, ne, oni samo ističu da su najudaljeniji na otoku, da im do Krka treba 25 minuta munjevite vožnje, a do Rijeke ohoho, pogotovo u jeku turističke sezone. Napominju da ljeti Baška ima 15 tisuća stanovnika, da sami financiraju turističku ambulantu i da je sva sreća što se svih ovih godina zbog svega nabrojenog nije dogodilo neko zlo. Sve drugo njima je OK, a posezonu u svom kraju doživljavaju kao predah, kao vrijeme kad bez ikakvih smetnji mogu biti ono što jesu, kad je otok samo njihov i oni njegovi.
I tako smo okončali ovaj ugodni burom uzvitlani razgovor, »Sinjali« su nestali okupirani svojim projektima, mi smo još neko vrijeme ostali zarobljeni ljepotom i mirom bašćanskih uličica i plaža, upoznali poneku mačku, družili se s dva psa – gospođom lajavicom imena Frida, njezinim tjelohraniteljem zvanim Gobac i njihovim simpatičnim vlasnikom. Sav taj razgovor bi toliko nestvaran da ga nećemo prepričati već samo ovu priču kamena kojoj interpunkciju pišu valovi zaključiti riječima – oni su Baški pričali, ona im je odgovarala, a mi smo slušali, slušali i ne znajući njihov jezik ipak sve razumjeli. Poanta priče bi ljubav.
(izvor:www.novilist.hr)
