Dan kada je umrla glazba

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

Piše: Ivan Dermiček

A long, long time ago...
I can still remember
How that music used to make me smile.
And I knew if I had my chance
That I could make those people dance
And, maybe, they’d be happy for a while.

But february made me shiver
With every paper I’d deliver.
Bad news on the doorstep;
I couldn’t take one more step.

I can’t remember if I cried
When I read about his widowed bride,
But something touched me deep inside
The day the music died.

(Don McLean, prve tri strofe iz pjesme „American Pie“)

Zvučati će patetično, ali zaista nisam znao kako bolje započeti članak, nego stihovima pjesme „American Pie“ Dona Mcleana iz 1971. koja je posvećena tragičnom događaju u kojem su živote izgubili Buddy Holly, Ritchie Valens i J.P. „The Big Booper“ Richardson, a koji se dogodio na današnji dan, 3. veljače 1959., u pjesmi se referira danom kad je glazba preminula.

„The Winter Dance Party“ je bio naziv turneje tada popularnih izvođača Buddya Hollya, Ritchia Valensa i J.P. „The Big Boopera“ Richardsona koja je trebala obuhvatiti 24 grada na Srednjem zapadu SAD-a. Međutim, kao što je ime turneje otkriva da se turneja održavala zimi, a izvođači su putovali u posjet gradovima u autobusu koji nije bio pripremljen za hladne uvjete koji su vladali te zime, a u prilog sigurno nije išlo ni to što se pokvario sustav grijanja u autobusu. Neki su članovi skupine izvođača bili čak i dobrano promrzli zbog toga.
Buddy Holly (poznat po tome što je bio jedan od autora koji su napisali klasik „Peggy Sue“, koji je on izveo sa svojim bendom „Buddy Holly And The Cricets“, a utjecao je na velikane rocka kao što su Bob Dylan, te na grupe „The Beatles“ i  „The Rolling Stones“ op.I.D.) nije bio oduševljen tim zimskim uvjetima u autobusu za turneju, te je priopćio svojoj pratećoj skupini da će probati potražiti alternativan način prijevoza. To je i učinio, sredio je sve sa mladim 21 godišnjim pilotom Rogerom Patersonom, bila je dogovorena cijena od 36 dolara po osobi. Paterson je vozio omanji avion Beechcraft Bonanza iz 1947. u kojem su osim pilota, mogla stati još tri putnika.

Kako su Ritchie Valens i „The Big Booper“ Richardson slučajno postali putnici aviona
J.P. „The Big Booper“ Richardson (autor hita „Chantilly Lacea“, op.I.D.) kojeg je mučila gripa, saznavši da je Buddy Holly unajmio avion, zamolio je člana Hollyeva pratećeg benda Waylona Jenningsa ako bi mu mogao ustupiti mjesto. Jennings je naravno pristao na to. Postoji priča da je Buddy Holly, kad je saznao da je Jennings dao svoje mjesto „The Big Booperu“, u šali rekao da se nada da će se njegov stari autobus smrznuti. Jennings mu je, naravno šalom odvratio, da se nada da će se njemu njegov stari avion srušiti. Iako je izrečena u šali, ta je izjava Jenningsa proganjala cijeli život.
Ritchie Valens (poznat po izvedbi klasika „La Bambe“, te po hitovima kao što su „Donna“ i „Come On Let' Go“, op.I.D.) se za svoje mjesto u avionu izborio sa preostalim članom Hollyeva benda Tommyem Allsupom i to bacanjem novčića. Novčić je bacao neutralni Bob Hale, odmah nakon koncerta i Ritchie Valens je dobio to nadmetanje te krenuo put zračne luke. To mu je bilo prvi put da će se voziti u takvom avionu.
Navodno je četvrti član ove putničke trojke trebao biti Dion DiMucci iz benda „Dion and the Belmonts“, ali je u zadnjem trenu odustao jer mu se 36 dolara po osobi činilo pretjeranom cijenom. Tako je, oko 1 sat ujutro, avion uzletio, sa pilotom Patersonom, pjevačima Hollyem, Valensom i Richardsonom. Uzletjeli su u svoju smrt.
Avion se srušio te kobne noći 3. veljače 1959. negdje kod Clear Lakea u Iowi. Nitko, uključujući i pilota, nije preživio. Sudar su skrivili loši vremenski uvjeti i greška pilota koji je bio relativno neiskusan. U legendu su tako 3. veljače 1959. otišli mladi glazbenici J.P. „The Big Booper“ Richardson (29), Buddy Holly (23) i najmlađi putnik u avionu koji nije bio još ni napunio osamnaest godina Ritchie Valens (17). Bio je to dan kad je umrla glazba.