Ženski frizerski salon i druge strašne riječi

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

Piše: Ivan Dermiček

VAŽNA NAPOMENA: Ovaj tekst je konstruiran prema istinitom događaju, imena i prezimena likova u tekstu promijenjena su u Belgija, Rupert te Dermi ili Dermiček  da bi se zaštitio identitet nedužnih ljudi.

Osvajanje noći

Belgiju smo čekali Rupert i ja na prakiralištu. Studeni je bio u zraku, i to ne mislim samo na ime mjeseca. Bilo je hladno, baš studeni u studenom (koja konstrukcija rečenice). Uglavnom, prije dolaska našeg vozača Belgije kratio sam vrijeme nekomunicirajući s Rupertom, gledao sam zamišljeno u neki žuti list obasjan neonskim svijetlom i, tu i tamo, zabave radi ispustio dah čisto da se zafrkavam s hladnoćom i, ovo je pomalo djetinjasto, da imitiram dim cigarete. Znate li za taj osjećaj? Ili ga samo nepušači cijene? Ono kad ispustiš zrak koji leti gore u tom nekom obliku dima koji se u jedan tren raspline, nestane.

Belgija je došao vrlo brzo, na Rupertovu i moju sreću. Sjedamo u auto koji je vidio sve i svašta, u kojem smo proživjeli sve i svašta, u kojem je bilo sve i svašta... Mislim da ste shvatili, riječ je o vrlo iskusnom autu. Punoljetnom autu. Vrlo dobro održavanom i, usprkos nagomilanoj kilometraži, taj auto vozi bolje nego što vozi vaš monovolumen, okej? Osim toga, Belgija je dobar vozač, hazarder u ovom slučaju jer se ipak ide „osvajati noć“. To osvajanje zahtjeva određenu predpripremu, a svi znamo da je Belgija poznata po pivi.

Belgija stavlja ključ u auto, raspored je sljedeći: ja sam Belgijin sekundant, Rupert je na zadnjem sjedištu auta i on po toj nekoj logici nosi naslov „onaj treći“. Međutim, kad bi pravilno gledali protokol položaja ljudi u autu ispada da je Rupert ustvari glavni u tom autu jer je na tom zadnjem sjedištu – no u ovom slučaju Rupert nije glavni, više zato što se ja vozim na suvozačevom sjedalu. Eh sjedalo! Rupert je odmah u startu, prije nego što se auto upalio, tražio modificiranje suvozačeva sjedala jer je previše mjesta zauzelo, što je suvozač (u ovom slučaju potpisnik ovih redaka) shvatio kao uvredu na račun njegove kilaže te svojevrsnu agresiju na njegov integritet i volumen koji zauzima u autu, ali u životu mora biti kompromisa, tako nas uče, pa se i vražje suvozačevo sjedalo pomaknulo da bi Rupert tamo iza imao prostora. Belgija u međuvremenu okreće ključ, auto se pali i čuje se nježno brundanje motora u najboljim godinama.

BRM, BRM, BRM! – zagrijavao ga je Belgija sa smiješkom na licu i nogom koja je lagano stiskala papučicu za gas, oduzimajući i dodavajući gas. Ekstaza, čista ekstaza! BRM, BRM, BRRMMMM! TOK! TOK! TOK! BRRRMMMMM!!! I krenuo je auto, krenuli smo Belgija, Rupert i ja. Osvajanje noći je započelo! Dame čuvajte se jer u vaš grad ove večeri dolazi teatralni trio!

O frizurama i ženskim frizerskim salonima

Kada idete osvajati noć onda je bitno već u autu napraviti štimung. Štimung služi tome da se podigne atmosfera pred sam izlazak, a i da se razbije dosada koja može nastati pasivnim slušanjem glazbe. Dakle, iz ovoga slijedi logična definicija da je štimung u autu pred izlazak sredstvo za razbijanje dosade koja može nastati pasivnošću ljudi koji se voze u autu. Vještina nametanja štimunga ovisi o osobnosti, naobrazbi i osobnim preferencijama ljudi u autu i obično dolazi u obliku urnebesnog razgovora o širokom spektru tema.

Štimung je ovaj puta pokrenuo Rupert koji je napomenuo Belgiji da mi je pravo vrijeme da se ošišam. Ovaj puta sam se morao složiti s Rupertom jer je zaista pravo vrijeme da se ošišam, a i Belgija se složio s mojim slaganjem s Rupertom te napomenuo kako se on konačno, nakon desetljeća, ide šišati kod muškog frizera.

-          Ja se stalno šišam kod muškog frizera, nije da se sad možemo šišati u ženskom frizerskom salonu, zar ne? – kazao sam očekivajući glasno odobravanje Belgije i Ruperta, ali...

-          Ehm, Dermi... – Belgija će nježno. – Ti znaš da se mi možemo šišati i u ženskim frizerskim salonima?

-          Ma nemoj me... U ženskim frizerskim salonima?! Mi muški?! Pa zašto se zovu ženski frizerski saloni onda? Zašto ih ne zovu onda samo frizerski salon ili unisex frizerski salon?

Iz pozadine se začuo gromki Rupertov glas – Ja ne mogu vjerovat! To objašnjava tvoju frizuru!

-          Ej, nemoj ti protiv brice! Ja samo ne volim voditi neke rasprave dok se šišam. Meni je to glupo, zato kad dođem tamo kažem – skrati – i ne volim potpitanja jer ne razumijem kad me pitaju nešto tipa „da li treba još sa strane“ ili „da li ti ovo iza odgovara“, zaboli me briga. Bitno mi je samo da mi skrati grivu i to je to.

-          Da, ženski frizeri znaju pričati sa mnom kad se ja šišam, ponekad mi to imponira. – dodao je Belgija – Izvrte se različite teme.

-          Čekaj Belgija, ali on do sada nije znao da se mi muški možemo šišati u ženskim firizerskim salonima! Buhahaha!

-          Dakako da možemo, pa do sada sam se ja šišao u ženskim frizerskim salonima i bilo mi je super.

-          Ali, ali ja sam mislio da nemamo pravo pristupa tamo... Pa piše ženski, a znam da u muškom frizerskom salonu žene obično ne šišaju tako da...

-          Čekaj – obratio mi se Rupert s nevjericom u glasu – Ti nikad nisi... Mislim, je li tebe kad neka žena... Mislim, šišala u ženskom frizeraju?

-          Pa narafski da je! Doduše, mislio sam da se nalazim u muškom frizerskom salonu. Ali problem mi je što frizerke obično idu jako u detalje pa na moje „samo skratite“, postave tisuću i jedno pitanje - kako bi to trebalo izgledati, da li je dobro ovo, može li tu vikler i takve stvari. Ono, došao sam se ošišati, a ne zbunjivati. Zato mi je dobro kod ovoga brice, kažeš mu „skratiti“, on postavi tri pitanja i šišaj kume!

-          E, ali te frizerke stvarno znaju i dobro izgledati – Belgija će sa svojim smiješkom – mogu biti i distrakcija kad se šišaš. Kužiš, ono...

-          Da, a osim toga dobra prednost ženskog frizerskog salona je što tamo ulaze žene! – mudro je zaključio Rupert te dodao – Što može biti prednost kad čekaš svoj red jer možeš nabaciti razgovor.

Ja sam odlutao na čas, izgubljen u svojim mislima postavljao sam si pitanje zašto ne bi bilo dobro da odem u ženski frizerski salon? Čega se ja to točno bojim? Možda da imam nepravilnu glavu? Ili, avaj, možda da ću imati previše prhuti u kosi i da mi kosa nije postojana? Kvragu! Jesam li ja ustvari muška šovinistička svinja?

Zaokupljen svojim mislima u zadnji tren sam ulovio vlak za realnost i shvatih da su Belgija i Rupert nastavili razgovor o ženskim frizerskim salonima u nekom novom smjeru.

-          Curu ne bi trebalo voditi na šišanje u ženski frizerski salon, to je definitivno. – reče Belgija, a Rupert se oduševljeno složi s njim, Zatim je Belgija nakratko okrenuo pogled od ceste i priupitao me – Znaš li ti što je jedan značajan nedostatak ženskog firizerskog salona?

Muški mozak u korelaciji s ženskim časopisima

Mislio sam slegnuti ramenima, ali neki unutarnji glas mi je šapnuo odgovor koji sam izustio naglas – Pretpostavljam ženski časopisi.

-          Da, vražji ženski časopisi! – podigne glas Belgija.

-          Ono, listaš taj časopis i u jednom naslovu članka stoji nešto tipa „Kako zadovoljiti vašeg partnera“, da bi par stranica bliještao naslov drugog članka „Kako uskratiti zadovoljstvo vašem partneru“! Koji je vrag s tim?! Kako one to mogu čitati?! Svaka čast izuzecima, ali većina ženskih časopisa je ustvari glupava! – Rupert je rekao u jednom dahu.

-          Da, rekao bih da sam i ja primijetio tu kontradiktornost u njima...

-          Čekaj malo Dermiček! Čekaj malo! Kako si ti mogao to primijetiti kada se ne šišaš u ženskim salonima, šta ti kupuješ te časopise možda? – neugodan je bio Rupert.

-          Noup! – rekoh mirno – Živim s dvije žene u kući, statistički gledano morao sam se valjda susresti s nekim od tih ženskih časopisa. Gem, set, meč Rupert!

-          Pih!

-          Belgija, ajde stavi Ramonese! Mislim da je bolje da slušamo muziku do Rijeke. – obratio sam se Belgiji koji me kao pravi frend poslušao i stavio Ramonese. Poslušali smo par stvari i taman kad smo došli do moje omiljene:

„I had to run away
And get down on my knees and pray, that they go away
And still it begins, needles and pins
Because of all my pride, the tears I gotta hide“ (Needles and Pins, Ramones).

-          Bog? – rekao je sada pomalo odsutan Belgija

-          Što sad s Bogom? – upitah ga.

-          Pa mislim, religija i sve to, ima li to smisla?

-          Nema. – Rupert će.

-          Možemo li samo slušati muziku? Kvragu više i tim muškim chick-lit raspravama! – razumno sam postavio to pitanje - ali u sebi! Bez obzira na sve i na zdrav razum. Ubacio sam se u razgovor naglavačke. Tako da smo se svi u autu skoro posvadili oko religije, religijskih hijerarhija, Boga, Vraga, filozofije...

Uf! Kad pomislim kako je sve krenulo od moje loše frizure. Defnitvno se moram ošišati još ovaj tjedan. I za promjenu u nekom ženskom frizerskom salonu!

A kako se moglo trenutno razabrati u dobro održavanom starom autu, te jedne noći u mjesecu studenom, da je put do Rijeke popločen dobrim namjerama da si ubijemo želju za „osvajanjem noći“.