Tko je Teo Jelenović

Milovan Kirinčić

Otok Krk - otok-krk.org,  - Tko je Teo Jelenović

 

Poprilično sam sigurna da za Tea Jelenovića svi znaju na otoku Krku pa i široj okolici, ali za one koji još nisu imali priliku, opisala bi ga s dvije riječi: HRABROST i LJUBAV.

E pa kako se dijete od samo 19 mjeseci može tako opisati?

Teo je došao na ovaj svijet 03. rujna 2015. s dijagnozom Arthrogryposis multiplex congenita ili skraćeno AMC, dijagnoza previše opširna da bi se mogla korektno opisati, ali za Tea ona je značila sasvim drukčiji početak života.

Od samoga početka odabrali smo samo najbolje za njega jer je to prirodni instinkt koji dobiješ onoga dana kada se ponovno rodiš kao roditelj i shvatiš da više ne živiš samo za sebe već i za to maleno i nevino biće koje totalno ovisi o tebi, a jedino što ti može dati kao zahvalu je beskonačna količina ljubavi i sreće u samo jednom pogledu.

Nekako se nismo previše ni snašli a krenuli smo na put i borbu za njegov PRVI KORAK. Razočarani u date prognoze doktora u Hrvatskoj i po preporuci roditelja koji također imaju male AMC-ere odlučili smo započeti liječenje u Aschau im Chiemgau u Njemačkoj u dječjoj ortopedskoj bolnici koja ima velika iskustvo u liječenju AMC-a, posebice u kirurgiji, te fizikalnoj terapiji, zahvaljujući odličnom timu ljudi koji su nam sada već i prijatelji.

Naša prva godina bila je... pa… recimo samo vesela. Kažu da je ona najvažnija i da je temelj daljnjeg razvoja dijagnoze pa smo ju shvatili ozbiljno. Više smo vremena provodili u pakiranju torbi i opraštanju od rodbine i prijatelja nego smo imali te prve intimne trenutke kao sada obitelj od tri člana ali nije nam žao. Mjesece u Aschau ispunjavali smo brojnim fizikalnim i ergo terapijama stalno istražujući nove opcije i mogućnosti. Super je što su terapeuti bili spremni saslušati sve naše brige i upite, strpljivo odgovarajući na brojna pitanja i polako nas vodili kroz terapije kao što je i vojta tretman kojeg sada već samostalno provodim s Teom a na koju on odlično reagira.

Većina ljudi ne zna čak ni sada nakon toliko vremena uz nas koliko je sve s Teom moralo biti drukčije, ograničen pokretima zbog kontraktura i jednostavno oblačenje majice nama je bilo poprilični izazov i zanimljivo iskustvo, a da ne govorim o nogicama koje je već s dvadeset dana života imao u gipsu i tako svih narednih 14 mjeseci - SVAKODNEVNO. Ta gipsanja polako su ispravljala nogice iz položaja s kontrakturom od 90 stupnjeva pa sve do „skoro ravnih“ i nekako se on priviknuo na to jer iskreno nije znao za drugo. Uz to vježbali smo rukice i prisilno ih savijali do granice boli kako bi popustili tetive i omogućili mu da jednoga dana radi osnovne stvari poput stavljanja hrane u usta.

Uz sve to stezala nas je financijska omča oko vrata jer smo živjeli na posuđenom novcu koji su naši roditelji posudili od rodbine i prijatelja, pitajući se do kada? Ne mogu vam opisati kako je to svaku noć leći u krevet boreći se sa svim tim emocijama poput usamljenosti, umora i tuge, a onda još i razmišljati kako dalje. Teško mi je kao roditelju shvatiti zašto nas HZZO uporno odbija, iako smo uložili žalbu s dokazima o obiteljima iz Hrvatske koji imaju djecu s istom dijagnozom i liječe se baš tu u našoj bolnici sa svim pokrivenim troškovima.

Zašto i kako vrijeme će pokazati jer ovo više nije borba samo za našeg Tea već i za svakog koji će doći iza njega.

I onda se rodila naša stranica na Facebooku: Teov put do prvog koraka uz našu pomoć

Zapravo krenula je kao ideja da se podijeli dobra vijest o Teovom napretku ali i da se pomogne svakom roditelju koji prolazi sličnu priču te da se proba pokrenuti VAL POZITIVNE ENERGIJE. Ono što je uslijedilo dalje i dan danas mi pokrene trnce po tijelu i ne znam kako drukčije objasniti, osim da smo svi u Božjoj milosti kojoj se trebamo prepustiti. Odjednom smo dobivali poruke potpunih stranaca sa željom da nam pomognu u svakom obliku,od organiziranja koncerata u Novom Vinodolskom, Crikvenici, Malinskoj, Dobrinju, Krku (dječji zborovi otoka Krka), tamburaški koncert ZAMETSKI KORENI u Baptističkoj crkvi Rijeka, slikari su darovali slike i fotografi profesionalne fotografije, odigrane su nogomete i vaterpolske utakmice, održana je biciklijadu i utrka OTOK KRK ZA TEA TRK, Baška je organizirala utrku 4 km - sa svim pratećim sadržajima ( prodaja raznih suvenira, raznih rukotvorina, torbi i majica). Skupljali smo sredstva sve kunu po kunu na Božićnim sajmovima u Novom Vinodolskom, Puntu, Krku i Crikvenici. U Crikvenici je ispečeno cca 3000 raznih finih palačinki.Glumci i estradne zvijezde prikupljali su sredstva u GOST&ONA u Zagrebu. Pjesnici su izdali predivnu zbirku pjesama Teov put do prvog koraka uz našu pomoć i darovali svoje knjige, a pjevačke zvijezde CD-e. Hotel Malin je organizirao kazališnu predstavu Pipi u izvedbi Kazališta Merlin i doček djeda Božićnjaka, a tu je i održana misa koju je vodio Zlatko Sudac. Župnici u župama diljem otoka i kopna prikupili su značajna sredstva, a u molitvi objedinili pregršt pozitivnih vibracija. Jahački klub Njivicama skupio je sredstva akcijom JAHANJE ZA TEA. Igraonica ZVRK iz Rijeke u dva navrata održala je predstavu za mališane s humanitarnim ciljem. Učenici OŠ Tribalj osmisli su sajam rabljene robe, suvenira i igračaka. U Poljicama je održan Božićni koncert a u Klimnu fešta za Tea. Obrtnici i razna poduzeća, TZ i državne uprave... otvorili su nam svoja vrata.

Timski radom velikog broja volontera odradili smo humanitarnu akciju u 2016 god.TEOV PUT DO PRVOG KORAKA uz našu pomoć u sklopu koje su održani svi ovi eventi. DRAGI SVI, HVALA VAM OD SRCA.Posebno se zahvaljujem onima koji su željeli ostati anonimni iako znam da u Bogu nema anonimnosti. Radio postaje i razni portali omogućili su nam gostovanje u svojim emisijama, te putem tiska pomogli da PRIČU O TEU približimo što većem broju dobrih ljudi.

Malo po malo skupljali smo za operacije i od onih velikih uplata pa do onih meni najdražih:“ Nije puno ali od srca je i drži se Teo“ došli smo do njegovog prvog rođendana koji je označio početak novog poglavlja i meni osobno najtežeg.

U rujnu 2016. imao je prvu operaciju i to obostranu korekciju kosti na stopalima za ispravljanje pes ekvinovarusa te popuštanje tetiva na petama da bi se stopala spustila te nakon toga boravak u gipsu punih 6 tjedana. Teo je jako teško izdržao tu operaciju i sada mi je jasno da je bila preteška za njega, ali na žalost tako je moralo biti. Uz sve to još je i dobio svoje prve zubiće,a ja bore nespavalice...Uz nas je tada bila baka Snježana jer je tata radio pa smo svi bili izdrilana ekipa kako bi sve obaveze poput fizikalnih i ergo terapija odradili lako tako da imamo dosta vremena za igru i maženje.Znam da se to često ne spominje u „ovakvim pričama „ ali on je još samo dijete i bilo nam je bitno da to ne zaboravi ili još gore ne izgubi putem.Na žalost bila sam svjedokom mnogo puta obitelji koje nisu uspjeli uskladiti život s dijagnozom i to ih je vidljivo označilo. Nitko od nas ne odrasta s vizijom da ima dijete s dodatnim potrebama ali iz osobnog iskustva mogu vam reći da smo zapravo sasvim obična obitelj koja se od vas razlikuje samo po dodatnim obavezama koje odrađuje uz sve ovo što dolazi u paketu normalne obitelji.

Nakon prve uslijedila je i druga operacija u 11 mjesecu gdje su mu popustili tetive u koljenima da se kontrakture isprave te vađenje žica iz stopala od prve operacije. Ovo je bila blaža operacija pa smo nekako svi mirnije živjeli tih mjesec dana od kako je imao gips pa sve do njegove prve ortoze koju će morati nositi sve do kraja rasta ili kako su nam objasnili do njegove 18 godine. Time je završila naša tura od tri mjeseca i mogli smo otići doma da napunimo baterije za iduću turu koja je krenula u prvom mjesecu a evo završava polovinom travnja.

Kako je doći doma nakon svega toga pitate se? Čudno na prvu ruku,vraćate se u kolotečinu vaših prijatelja i rodbine koji žive život koji ste vi dobrovoljno napustili prije 19 mjeseci i sve vam je usporeno. Svi oni žive u sadašnjosti i bezbrižnosti a mi i prije svega ja proživljavam sve mjesece koji nam dolaze planirajući idući korak po korak i kako najbolje iskoristiti sve što nam se nudi. Ponekad se ulovim razmišljajući kako je sve to ispalo i zapravo najviše sam osjetljiva na dobronamjeran komentar: a joj zašto baš vi, koji me jako ljuti.

Iskreno i samoj mi je na prvu bio taj famozan ZAŠTO ali to je samo zato što su nam ta glomazna vrata financija za potrebe liječenja bila zatvorena a bez njih realno ne možete ništa.

Živim u nadi da će se to jednoga dana riješiti a tada svijet za roditelje:“ Zašto baš Vi „bit će puno mirnije mjesto. Pa na kraju zašto ne ja i moja obitelj,zajedno smo snažni i volimo beskrajno,za Tea nema što nećemo napraviti,glasni smo i smijemo se kada nam je najteže.Mislim da je Teo dobro promislio kada je nas odabrao jer ako ništa garantiram da mu neće biti dosadno s nama i nadam se da će nas voljeti ovako lude.

I što sada? Pitam se dok ovo tipkam,tu u Aschau gdje sam od prvog mjeseca a sada je četvrti pokucao na vrata. Teo je strpljivo radio sve vježbe kroz koje smo ga vodili uvijek s tim neodoljivim smiješkom na svom licu malo po malo skupljajući snagu da jednoga dana hoda uspravne glave i da s ponosom govori o svojim borbama. Sada se već usudi sam stajati iako još uvijek radimo na ravnoteži a od nedavno i puzi na sebi svojstven način,zapravo teško da će sada stati kada je otkrio slobodu pokreta koju mi svaki dan uzimamo zdravo za gotovo.

Nakon ove ture doma smo do ljeta kada se vraćamo zbog podešavanja ortoza ali i novih terapija od strane naših teta vježbalica i onda u 10 mjesecu zbog izrade novih ortoza. Zapravo mi već znamo kako će izgledati i ostale godine jer se baziraju na nekom ritmu izmjena ortoza i kontrola ne bi li spriječili regresiju i vraćanje udova u stari položaj a koja je jako česta u ovoj dijagnozi. Uz to tu su i napadi koji su za sada misterija i događaju se samo dok on spava, svi pregledi su obavljeni i sada moramo napraviti još nešto a to je čekanje i za nas roditelje nešto najteže. Tko zna možda mu je sve ovo previše pa ima te okidače ili jednostavno postoji još nešto čemu još nije vrijeme da se otkrije. Mi se molimo da jednog dana nestane i da se više ne sjećamo što nas je to mjesecima u suzama uspavljivalo.

Eto dragi naši nadam se da sam vam barem malo približila sliku našeg sina Tea i da sada shvaćate zašto je baš ON najhrabrija osoba koju ja poznajem kao što sam vam u početku pričala.

A LJUBAV to vam ne mogu objasniti jer to morate sami osjetiti. Njegov pogled obasja mi najcrniji dan i ne da mi da pokleknem a bilo je i takvih dana i znam da mislite da sam subjektivna jer sam njegova majka, ali baš me boli briga, jer sam barem metar narasla od dike pokazujući svima sa smiješkom na licu: Ovo je moj sin i cijeli život moj.

Volim vas jer svi smo mi povezani i sada to znam.

Ne zato što smo uz pomoć nesebične ljubavi koju dobivamo od vas i dalje na ovome putu koji se financira isključivo putem donacija već zato što mi to moje srce govori svako jutro kada se probudim i vidim njegove plave oči.

Oči koje imaju bolje mogućnosti...
oči koje sanjaju o igri i veselju...
oči koje ne odustaju od svog cilja...
oči koje vole beskrajno...
oči koje će jednoga dana stvarati novu budućnost i živjeti u ljubavi....
Oči moga sina - oči Tea Jelenovića

Mama Tina i baka Snježana

http://otok-krk.org
 

Vijesti iz Krka - Događanja

Otok Krk - otok-krk.org - Obavijest
Događanja

Obavijest

Žao nam je, ali nakon 16 godina svakodnevnog informiranja o dnevnim događanjima s otoka Krka, više ih ne možemo voditi. Portal ćemo i dalje voditi koliko budemo u mogućnosti, ali gasimo kolumnu "Dnevne informacije".

Ispričavamo se stalnim čitateljima ovoga našega nezavisnog internetskog portala.

ZAHVALJUJEMO NA SUFINANCIRANJU ZA 2024.

Galerija - otok-krk.org

Galerija - otok-krk.org

Horoskop - otok-krk.org

Horoskop - otok-krk.org

Online izdanje - i do 80% popusta

Glas Istre Današnje izdanje (i do 80% popusta) by otok-krk.org Novi List Današnje izdanje (i do 80% popusta) by otok-krk.org