San Mikuljske noći

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

Piše: Ivan Dermiček; Foto: http://www.24sata.hr/

Noć je odavno raširila svoja krila. Sjedio sam u fotelji. Borio sam se protiv sna, čitajući jednu knjigu. Gluho doba noći polako je uzimalo svoj danak (ili noćak - ne znam, ovo je jedna od mnogih metafora u tekstu), glava mi je polako padala, no uspio sam se nekako pribrati i koncentrirati na svoj cilj jer sam znao da će Oni doći. Oni dolaze svake godine u ovo vrijeme, a ja ću ih uloviti, i to nakon 20-tak godina. Luđački cer mi je uhvatio lice, a sat je polako otkucavao tri sata u noći, kadli začuh neuobičajeno zveckanje lanaca. Brzinom neutrina, ostavljajući knjigu, skočio sam iza fotelje da nesmetano promatram razvoj događaja.

I bome, imao sam što za vidjeti! Čulo se neko šuškanje, pukom je čarolijom Njegova ruka prošla kroz zaključani prozor. Imao je bijele rukavice i, u poredane čizme, tajanstvena prilika je ubacivala darove. Slijed naranči, slijed bombona i na kraju taj jezivi glas „Šefe, za ovoga bi trebalo još malo šiba!“.

„Ne buči Krampuse, ne treba više šiba za njega! Ivan je bio dobar dečko cijele godine.“

„Nije i imam dokaz za to!“

„A da?“

„Da, pogledaj što je kupio prošli mjesec!“ rekao je Krampus i čarolijom dignuo knjigu kojom sam kratio vrijeme čekajući njegova šefa, svetog Nikolu. „Vidite li pročitati naslov ove knjige, šefe Nikola?“

„Joj Krampuse, nemamo toliko vremena... Ali udovoljit ću ti želji, samo da stavim naočale!“ škiljajući reče Niko Sveti, nasloni se oprezno na vanjsku stranu prozora i stane sricati naslov „„Il... Il... Iluzija o Bogu... Richard Dawkins... Oh, moj Bože!“

Krampus se samozadovoljno nasmije.

„Pa kako je to moguće? Mora biti neka greška...“

„A ne, 'dobri' Ivan trenutno čita knjigu koja je prozvana 'Biblijom za ateiste', a možda i za agnostike, panteiste, a da ne govorimo da može biti i neki priručnik za skeptike, a možda čak i u nekoj mjeri za deiste!“

„Čekaj, kako misliš za deiste? Zar oni ne vjeruju da postoji neki koncept Boga ali ne po doktrinama trenutnih religija?“

„Pa dobro, može im biti neki priručnik... Slušaš li ti uopće što ti govorim?! Mislim, poštujem te kao šefa, ali to stalno radiš! Radiš ovo još od kada sam ušao u ovaj volonterski rad s tobom, kao predstavnik Druge strane...“

„Krampuse ti si u zadnjih sedamdeset godina stvarno postao preosjetljiv. Daj se malo primiri, samo sam razumno postavio pitanje kako Dawkins može biti priručnik za deiste i to je sve, nisam te mislio napasti.“

„Odgovor je vrlo jednostavan! Naime, deisti mogu koristiti ovu knjigu za... Hej! Nećeš me OPET navesti na tanak led!“

„Pa dobro, Krampuse, što ti je? Što si tako ćudljiv?“

„Znam ja dobro kamo to vodi! Ja ti počnem objašnjavati zašto deisti mogu isto, kao ateisti ili panteisti, iskoristiti Dawkinskovu 'Iluziju o Bogu' za argumente, da bi ti, kao i uvijek, prekinuo moje izlaganje s isključivim stajalištem da nitko od njih ustvari nema pravo, zar ne?“

„Zašto misliš da bih to napravio?“

„Zato što to uvijek radiš, jer si isključiv. Sjećaš li se kad smo prije par godina darovali onu obitelj u Blatu na onom otoku Braču?“

„Misliš na KORČULI? Ako misliš na Općinu Blato, koja se nalazi na jednom hrvatskom otoku, to je onda Korčula! Krampuse, znaš biti tako površan!“ Ukorio ga je dobri svetac i naznačio da je vrijeme za pokret. Krampus je nastavio gunđati nešto sebi u bradu...

„Nego, Krampuse...“

„Što je sad?!“ loše će volje Krampus.

„Daj Ivanu još jednu šibu. Ovu veliku, zlatnu...“

„Ovu?“

„Da tu! Stavi mu to u čizmicu i idemo!“

„A lijepo sam mu to htio reći. Čitanje Dawkinsa je samo po sebi vrijedno velike zlatne šibe, ali uvijek ispada da on donosi odluke. Koji ego ima taj lik.“ mrmljao je u sebi uvijek mrzovoljni Krampus, na kojem se vidjelo da su ga iscrpili ti razgovori sa svecem zaštitnikom djece i pomoraca, ali i djevojaka, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, studenata, siromaha, jednog otoka zvanog Sicilija, pariškog sveučilišta i mnogih, mnogih gradova rasutih diljem svijeta. Općenito, sveti je Nikola jedan od popularnijih svetaca.

U međuvremenu, dok je Krampus stavljao dodatnu veliku zlatnu šibu u moju detaljno očišćenu čizmu, smognuo sam hrabrosti i istupio pred sveca i njegova antipoda. Uzeo sam svoju čizmu od zatečenog Krampusa i stao vršiti inventuru nad svojim darovima.

„OK, načuo sam vas i razumijem zašto imam dvostruko više šiba od, recimo, moje sestre ali... Ali dvije naranče, šest bombona i jedna mala čokoladica?!“

„Mali, ajd ti spavati! Dovoljno si vidio!“ Ubaci mi se Krampus u lice, ali sveti Nikola je smirio stvar. „Dragi Ivane, to je tako. Takva je tradicija, pa što si očekivao, iPad možda?“

„Ali ovo je doba konzumerizma, pa sam mislio...“ rekao sam pomalo plačnim glasom.

„Haha! Ivane, sveti Nikola ti je više tradicionalist, ne tangira ga previše moderno tržište i zakoni ponude i potražnje.“ smijao se sada vidno oraspoloženi Krampus, dok je sveti Nikola na tu Krampusovu izjavu ostao pomalo smrknut.

„Nije ni čudo da te Djed Mraz šiša!“ rekao sam, pomalo netaktično, svoje misli naglas.

„Djed Mraz? Djed Mraz?! Ne spomini mi tog dvoimenog hohštaplera, ni on sam ne zna je li Djed Mraz ili Djed Božićnjak kada dođe u Hrvatsku!“, rekao je pomalo ljutito sveti Nikola, da bi se zatim oslonio na svoj biskupski štap, pogladio svoju dugu bijelu bradu te  me pitao iskrenim glasom: „Misliš li da je Djed Mraz moderniji od mene?“.

Ja nisam znao kako sročiti odgovor na njegovo pitanje... Nekih par sekundi među nama trojicom vladao je muk. Ona neugodna tišina u razgovoru koja sve iritira. Prekino nas je zveckanjem svojih lanaca Krampus: „Idemo šefe, moramo ići! Duga je noć pred nama.“.

„Čekaj Krampuse. Ivane, odgovori mi molim te na pitanje? Jesam li ja zastario?“

„Ma ne mislim da si ti... ovaj, da ste Vi zastarjeli. Nego, mislim da morate promijeniti pristup, jer taj Djed Mraz ima veću i bolju promidžbu od vas, a reklama je danas sve!“

„Što to sada znači? Da moram biti izdašniji u darovima?“

„Ne, to znači... uf! Kako da kažem...“

„Šefe moramo ići, treba darovati i dati šibu još mnogim domaćinstvima!“

„Čekaj malo Krampuse... Samo momenat! Ivane, nastavi.“

„Ah, gledajte... Trebalo bi mi možda proraditi prvo na još jačoj popularnosti... Kao da nije više bitan sam čin darivanja, već darovi. To je, shvatiti ćete, srž konzumerizma kojim se djeca bombardiraju ovo zadnje desetljeće i to sada prolazi. Ne prolaze više naranče ni bomboni kao prije trideset godina. Tržište darivanja je evoluiralo.“

„Nikooolaaa!!! Daj krenimo već jednom, ne moraš slušati savjete tog balavca!“ bio je nestrpljiv Krampus.

„Rekli ste da nisam moderan i da se ne uklapam u tu konzumerističku kulturu, pa me zanima što bih trebao učiniti da se uklopim kao onaj Djed Mraz! Ivane, nastavi.“

„Pa možda se tu krije odgovor. Možda vam treba samo jedan pravi PR agent...“

„Bi li ti to mogao raditi? Bi li ti mogao biti moj PR agent?“

„Pa, ne znam, ovisno o plaći, znate ja...“

„Ma tu bi isključivo volontirao...“

„Žao mi je, nisam zainteresiran.“ Automatski mi je izletjelo, nisam htio ispasti nezahvalan, ali opet...

„Ah, nitko ne želi više volontirati... Ali daj mi reci što bi mi ti, ovako stručan, preporučio kao prvi potez?“ Nisam siguran, ali kao da se odjednom osjetila ironija u glasu svetog Nikole.

„Pa gledajte“ počeo sam izricati svoje mišljenje vrlo važno „Probajte sklopiti, kao i vaš glavni konkurent, ugovor s nekom globalno slavnom kompanijom za osvježavajuće piće. To, čini se, uvijek pali.“

„Ti to mene zafrkavaš?“ upita me ozbiljno sveti Nikola.

„Hmm... Pa ne baš...“

„Ništa Ivane, moram ići... Hmm... Budi dobar dečko i dogodine.“

„Rekao sam ti da bezveze gubimo vrijeme, ali ne bi ti mene slušao ni pod razno!“ likovao je Krampus, ali mu je sveti Nikola odrezao da ušuti.

Dignuo je sveti Nikola svoj biskupski štap koji je zasjao neobičnom svjetlošću. Udario je donjim krajem štapa tri puta u pod. Sjajna svjetlost prekrila je to dvoje neobičnih likova koji jednom godišnje u predbožićno doba daruju male i velike. Svjetlost se zatim formirala u nekakvu bijelu kuglu koja je obuhvatila svetog Nikolu i Krampusa, smanjila se gotovo za dvije trećine od svoje prvotne veličine i munjevitom brzinom nestala, ostavljajući kratak trag na noćnom nebu iznad Krka. Nije ih više bilo.

...

Probudile su me zrake sunca koje su ulazile kroz prozor na kojem su se nalazile čizme za darove svetog Nikole. Zaspao sam valjda u fotelji, pokraj mene je bila neka knjiga, odložio sam je na ormar. Krenuo sam po svoju čizmu i darove.

„San ili java?“ pitao sam se gledajući veliku zlatnu šibu koja se isticala među šibama koje sam dobio i u jednom trenutku mi kroz glavu proleti misao - „Baš me zanima hoće li sveti Nikola poslušati moj PR savjet? A, ako bude poslušao, mogu li to ubaciti kao referencu u svoj CV?“.