O čemu drugome će Lutajući reporter, ako ne o…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

Krčki pršut bit' će zakonom zaštićen, od žlahtine se treba (znati) zaštititi, a da li su kvalitetnije jelke sv. Ivana Zelinskog od onih sv. Kvirina Krčkog... nemam pojma.

Tajnim kanalima mi je dojavljeno da su gotovi izbori, tako da sam konačno mogao izaći iz skrovišta i udahnuti čisti bodulski zrak.  Hvala Bogu na čistom zraku bez političara u predizbornoj kampanji! Sad na miru mogu otvorit paštetu bez straha da će iz nje netko od njih iskočiti.

Prije nego što sam izašao iz tajnog skloništa, demokratski sam odlučio iz organizma ispustiti sve viškove vrijednosti, da ih bespotrebno ne iznosim na čisti zrak. Prije odlaska u prostoriju predviđenu za te stvari, uzeo sam na brzinu prve novine koji su mi se našle pri ruci. Na miru sam sjeo na onu bijelu keramičku stvar u koju se ti viškovi vrijednosti ispuštaju i otvorio novine. Ajme majko… zabunom sam umjesto Playboja uzeo Narodne novine. Užasna i neoprostiva pogreška. Ali što se može, bilo je prekasno da odem uzeti pravu tiskovinu, jer su viškovi vrijednosti već počeli izlaziti, pa sam malo prolistao tu novinu. Pogled mi je pao na ovo:

                                                      OBAVIJEST

O ZAPRIMLJENOM ZAHTJEVU ZA REGISTRACIJU OZNAKE ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA NAZIVA »KRČKI PRŠUT«

1. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 16. travnja 2010. godine zaprimilo zahtjev za postupak registracije oznake zemljopisnog podrijetla naziva »Krčki pršut« od Mesnica – market »Žužić«, Krk, Zagrebačka b.b., 51500 Krk.

Još nekoliko bla-bla-bla redaka i na kraju u potpisu stoji Petar Čobanković, v. r.

Svaka čast tom ministru kojemu je trebalo godinu i 8 mjeseci da skuži da je primio taj zahtjev. Vjerojatno je naš mesar Žužić već i zaboravio na ovo. Ali Čobanković ipak nije. Sad mu se, barem na odlasku, vratila memorija. Nažalost za mnoge slavonske poljoprivrednike prekasno, ali barem za „krčki pršut“ nije. Živio nam Ti Žužiću još sto godina i mnogo nam još plemenitog i zakonom zaštićenog krčkog pršuta napravio.

Ipak je dobro ponekad se zabunit i uzeti krivu tiskovinu. Čovjek svašta dozna.

Put iz tajnog skloništa do Bodulije vodio me preko Rijeke, da ne bude zabune, one sa velikim početnim slovom. Tamo sam, tražeći okrjepu, navratio u trgovinu Dobra vina. I opet iznenađenje – tamo je upravo jučer Udruga vinara Žlahtina predstavljala svoja vina. Bilo je preko 1000 različitih vina i ja sam hrabro krenuo degustirati. Došao sam negdje do 200-te sorte… ili je to bila tek 20-ta ne sjećam se baš prenajbolje. U svakom slučaju, jutros sam se probudio u svom krevetu. Srećom da na svijetu još uvijek ima dobrih dušica koje su spremne priskočiti upomoć čovjeku u nevolji i otpremiti ga doma u krevet.

Dakle, živio krčki mesar Žužić! Živio zaštićeni krčki pršut! Živjela krčka žlaht… žuja!

Uh, moram okititi božićno drvce, ali još nemam što okititi, jer moram nabaviti drvce. Čuo sam da se u Krku umjesto jelki sv. Kvirina Krčkog, koje su se tamo godinama prodavale, ove godine prodaju jelke sv. Ivana Zelinskog. Ne znam da li su ove druge bolje ili je nešto drugo posrijedi. Ipak ja neću riskirati, pa ću ove godine kupiti jelku sv. Kineza plastičnog.

A sad me skužajte, jer idem od moje zakonite i naše dječice nažicati nešto kuna, da mogu sutra, u petak 23.11. ujutro, nakupovati što više humanitarnih kolača koje će u Gradu semafora na Veloj placi prodavati dobri ljudi iz udruge „Andrijana Gržetić“.

Pridružite mi se. Možda nam ostane i za koju žuj… pardon, žlahtinu. Vidimo se tamo!

lutajuci@net.hr