Lutajući reporter (s)krenuo u lignjolov.

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

Koja je razlika između lignji i ministra bolesti Milinovića? Nikakva. Oboje za zamagljivanje okoline koriste crnilo, imaju (pre)duge krakove, što ih više kuhaš postaju sve tvrđi, a omekšaju kad ih dobro izbubaš.

Ako ga niste prespavali, primijetili ste da je jučer bio prekrasan dan. Kao stvoren za aktivnosti na čistom zraku. Pretpostavio sam da u uredu neće biti ni šef'ce, pa sam teška srca odlučio da ni ja ne idem tamo gdje nema nikoga, nego malo prolutati po čistom zraku.

Na pamet mi je pala čak i potpuno neočekivana i suluda ideja da se pokušam baviti nekakvom fizičkom aktivnošću, a usto da napravim i nešto korisno. Mozgao sam, mozgao i odlučio da idem u ribolov. Sad nisam baš siguran da li moja zakonita čita misli ili sam mozgao na glas, ali se javila da bi ona rado jela lignje. Uf… baš sam mislio neprimjereno reagirati, ali sam se u zadnji čas sjetio da joj je uskoro rođendan, i ovo mi se čak učinila dobrom idejom da joj za rođendan poklonim lignje.

Pokupio sam sav potreban pribor i krenuo u lignjolov. Nisam bio baš siguran gdje ih u ovo doba ima, pa sam odlučio poći u krčku ribarnicu s nadom da ih tamo imaju. I po mogućnosti da nisu oblijepljeni s japanskim naljepnicama, jer bi mi to bio dodatan posao skidati ih.

Usput sam na radiju čuo da se napravila velika frka. I to ne bilo kakva frka, nego da su se konačno Boduli digli na zadnje noge i konačno odlučili nešto poduzeti u zaštiti svojih života, zdravlja, a i digniteta. Očito je ova reforma, odnosno drastično smanjivanje krčke Hitne medicinske pomoći prelila čašu. Hvala ti Bože! Bilo je i vrijeme. Šteta da nisu i prije, jer ni ovaj jadan čovjek iz Poljica, koji je preminuo pred zaključanim vratima Hitne, nije trebao preminuti. Najbitnije je sad da se to više NIKADA ne dogodi. Normalno da sam im krenuo pružiti podršku i pomoć, te pridružiti se u prosvjedu pred krčkim Domom zdravlja.

Ali… jao… na ulazu u Krk nekakvi radovi. Pa za ime Boga, ne opet! Ne, ne, ne!!!! Dosta tih prekopavanja cesta, ulica…

Pitao sam koga vraga sad opet rade. Objasnili su mi da postavljaju semafor. Uf, velika stvar, pa uvijek ih je otok pun gdje god se nešto kopa na cesti, ali za njih ne treba ništa kopati, nego ih se samo dokotrlja na kotačima. I onda, malo rade, malo ne rade, stvaraju gužve i kolone, i na kraju ih opet otkotrljaju na neko drugo mjesto. A ne, kaže mi moj sugovornik, ovo nisu takvi semafori, nego oni pravi, koji će stajati na istom mjestu godinama i neće stvarati zbrku, nego će regulirati promet na raskrižju sa cestom prema Vrhu.

Stvarno??? Nevjerojatno. Krk dobiva pravi semafor??!!! Prvi u gradu i općenito prvi na otoku Krku. Ajme kako supeeeeeeeer! Pariz je već odavno Grad svjetlosti, a Krk će postati Grad semafora!

U tom oduševljenju zaboravio sam na vrijeme i zakasnio na prosvjedni miting za vraćanje ustroja Hitne pomoći kakva je bila prije ove zločinačke reforme teško bolesnog Milinovićevog ministarstva. U svakoj normalnoj državi bi ministar dao neopozivu ostavku kad bi se njegovom direktnom krivicom dogodio ovakav apsolutno nepotreban i neprihvatljiv smrtni slučaj. Ali očito ili ovo nije normalna država ili ja nisam normalan.

Ali zasigurno neću zakasniti u četvrtak u 10 sati u Krk pod Koprivić potpisati peticiju koju je velikim trudom zalaganjem i ogromnom hrabrošću pokrenula i organizirala naša draga prijateljica Miranda Šebelja. Pridružite se i svi vi koji ovo čitate. Dovedite i svoje obitelji, prijatelje… Ne dopustimo da nam nema tko pružiti hitnu medicinsku pomoć kad nam je najpotrebnija!

Uf, čak sam zakasnio i u ribarnicu. Dok sam ja prošao sve te Scile i Haribde ulaska u Krk, i ona je zatvorila svoja vrata.

Što da sad radim. Kako ću se doma vratit bez rođendanskog poklona za moju najdražu škorpionku?!  Tu se srećom zatekao najbolji fotograf ne samo ovog našeg portala, nego i puno šire i duže, Srđan Hulak. Strpao mi je u ruke nekakve slike i rekao da to pokažem mojoj zakonitoj da vidi razlog zašto sam doma došao bez lignji. Pogledao sam slike i stvarno su dokaz da se gradi pravi semafor i da će mi to proći kao opravdani razlog što se vraćam doma bez rođendanskog poklona. Barem se nadam. Pogledajte i sami tu ispod ovih mojih žvrljotina.

I tako sam krenuo kući, ali sam valjda pod dojmom svih ovih uzbuđenja negdje krivo skrenuo i našao se u mjestu koje se zove Milovčići??!!!

A tamo… o tome ću neki drugi put. Sad mi je dosta piskaranja.

Ali mi vi i dalje slobodno pišite sve što vas muči ili raduje na mail

lutajuci@net.hr