GALERIJA DECUMANUS: “THETADROM”, izložba slika…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

Pripremio: Ivan Dermiček

KRK–  Danas, u četvrtak, 8. rujna 2011. u 20:00 u krčkoj Galeriji Decumanus se otvara izložba slika eminentnog hrvatskog slikara i sveučilišnog profesora Zdravka Milića pod nazivom „Thetadrom“.

Otvorenje najnovijeg ciklusa „Thetadrom“ Zorana Milića u Galeriji Decumanus je pod organizatorskom palicom Centra za kulturu Grada Krka, a kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja će ujedno i otvoriti izložbu.

"Thetadrom" Zdravka Milića će se moći pogledati do 30. rujna 2011., i to u redovno radno vrijeme galerije: srijedom, četvrtkom, petkom, subotom i nedjeljom od 10 do 12 sati i od 19 do 21 sat. Ulaz je slobodan.

 Ukratko o autoru:

Zdravko Milić rođen je 1953.god. u Labinu. Na Accademia di Belle Arti u Veneciji diplomirao je slikarstvo 1977. godine, u klasi prof. Carmela Zottija. Na École Nationale Supérieure des Beaux – Arts u Parizu studirao je 1988. godine mozaik. Danas predaje kao izvanredni profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Član je HDLU Rijeka, HDLU Zagreb i Le Venezie Treviso (Italija). Izlaže od 1973. godine i do sada je realizirao više od sedamdeset  samostalnih izložbi, te sudjelovao na velikom broju renomiranih skupnih, žiriranih izložbi. Za svoj stvaralački rad 56 puta je nagrađivan u domovini i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u značajnim javnim prostorima, u muzejskim i galerijskim kolekcijama, kao i u domaćim i inozemnim privatnim zbirkama.

„Zbog koncepta prenošenja poruka za budućnost – ali i u skladu s novim trendovima u umjetnosti, Milićevo slikarstvo, premda slikano klasičnim slikarskim sredstvima i alatima, svoj vizualni uzor nalazi u svijetu digitalnih tehnologija i kompjutora. Njegova su platna bojom i kistom pretvorena u svjetlucave ekrane ispunjene koloristički vibrantnom piksel-rešetkom, ispod koje motivi trepere, titraju, rastvaraju se i rastapaju, dezintegrirajući se i „razlijevajući“, te u konačnici prelazeći u čistu optičku senzaciju. Tako je i u Thetadromu. Realno (pejzaž) združeno je tu s tehnoidnim (monolit nalik kompjutoru), pa sve prelazi u irealno i u jednu novu dimenziju. Konkretni krajolik u novome zajedništvu potpuno je modificiran, pa bljeska bojama neke druge stvarnosti, u kojoj se miješaju vremena, prostori i očišta (odozgo i en face). S druge strane, tu je monolit, kao nešto irealno (inače čest u dosadašnjim Milićevim ciklusima). Premda u Thetadromu vibrira, pulsira i iz sebe isijava svjetlost, on tu stoji i kao nešto naglašeno stabilno, blokovito, sintetično, geo-monumentalno i gotovo opipljivo. Tako u cijelu situaciju (često eko-katastrofičnu) unosi red i sklad, mir, uravnoteženje i balans, otvarajući um i vodeći prema theta- stanju i spoznaji.“  (Višnja Slavica Gabout)