WORLDPRESS by Vizy 22

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

SIROMAŠNI SMO I GLADNI! DAJTE NAM JESTI!

"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." Luka 15,1-3.11-32

U posljednje vrijeme sve češće primjećujem ljude koji žive u nevjerojatnom siromaštvu. I nisu to slike iz Afrike! To je nažalost, slika današnje Hrvatske.

Masa je ljudi koji žive u neimaštini i bijedi i koji nemaju za najosnovne stvari. Siromaštvo je stvarnost Hrvatske. I duhovno i materijalno.

Navest ću ovdje samo dva primjera te naše siromašne stvarnosti. Dva primjera koja doživih ovih dana.

1. Vozim se u autobusu. Do mene sjeda jedan dječak kojega znam iz crkve. "Kako ste gospon?" - priupita me ljubazno. "Dobro.", odgovorih. I tako, malo po malo, uz razgovor sa tim dječakom saznajem. Otac, baka, on i brat žive u zajedničkom domu. Baka prima mirovinu od 2000 kn, otac, star oko 40 je nezaposlen, a njih dvojica braće su srednjoškolci (1. i 2. srednje). Baka je bolesna i skoro nepokretna. I čitava ta obitelj uz plaćanje režija živi od 2000 kn. Dječaci idu pješice na autobus oko sat vremena, u autobusu se voze bez karte jer nemaju novac za pokaz. Za vlak koji im staje u blizini nemaju novac. Zimi kad idu u jutarnju smjenu u školu, dječaci idu na autobus koji polazi u 6:15 h. Ako im treba sat vremena hoda do autobusa, polaze od kuće u 5:15 h. Zbrojite tome vrijeme ustajanja i dobijete vrijeme ustajanja te djece oko 4:45 h. Kući dolaze oko 15:00 h. Nekad i kasnije! Čitavo vrijeme bez sendviča, bez kune u džepu, u lošim cipelama i tankoj jakni, bez adekvatne opreme za tjelesni. Ma, bilo mi je žao tog djeteta. To je dijete tuge, prerano sazrelo, a sa velikom voljom da završi školu.

Prenio sam saznanja o toj obitelji u mjesni Karitas. Karitasovi djelatnici su ih posjetitili i kupili dječacima tenisice (je li moram napisati - najjeftinije, jer za skuplje i kvalitetnije nisu ni oni imali novca), donijeli su im nešto polovne odjeće i paket hrane.

Susretnem ponovno dječaka iz ove istinite priče, pitam ga kako je, je li mu odgovara odjeća koju su mu uručili Karitasovi djelatnici. Veli mi on da je zadovoljan, da je jakna koja je na njemu, upravo ta donirana i da je dobra osim što na rukavu ima neku grešku - i pokazuje mi kako je na rukavu s nečim polivena, a što se ne da oprati.

Ma, bilo mi ga baš žao. Onako ljudski. Osjećao sam veliku potrebu da ga kao ono sv. Franjo gubavca, zagrlim i utješim.

2. Vozim se danas autom prema obližnjem gradu. Na jednoj čistini, pješači dvoje mladih ljudi i stopiraju uz cestu. Mislim, vjerojatno neki izletnici. I stanem im. "Gdje idete?" - upitam. "Ako nas možete povesti do tog grada." - rekoše. "Može, upravo tamo idem.", odgovorih. Upitam ih koliko dugo pješače i otkuda su. Njihov odgovor me zapanjio. Pješače 20 km. Razlog: nemaju novca za autobus. Iz priče saznajem: radi se o mladom paru koji nema novca za vjenčanje. Negdje oko 25 godina su. On je dignuo kredit da bi dogradio obiteljsku kuću i da bi se oženio. Nastupila kriza. Plaća se smanjila, rata narasla, došlo dijete. Rata 3 400 kn. Dijete 5 godina. Oni nevjenčani u kući njegovih roditelja. Životare životom krajnje siromašnih ljudi. Njemu kad otplati ratu kredita ne ostaje skoro ništa. U gradu kojemu gravitiraju moraju nešto obaviti, a nemaju novca za autobus, pa pješače 20 km tamo i 20 km nazad. Stopiraju, ali im rijetko kad netko stane. Nevjerojatno!

To je nažalost stvarnost Hrvatske.

I pitam se, koliko je takve djece i mladih ljudi sa upropaštenim djetinjstvom i snovima. Postavljaju li sebi ta pitanja gđa. Kosor koja ovih dana sretno pleše po predizbornim skupovima i gosp. Milanović dok kukuriče uokolo. Dopire li bijeda tih ljudi i te djece do njihovih savjesti.

I da parafraziram gornji tekst iz sv. Pisma.

"Kad vlast sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te narod poče oskudijevati. Narod ode i po odredbi te vlasti, pribi se kod žitelja EU. Oni ga poslaše na svoja polja pasti svinje. Narod se želio nasititi rogačima što su ih jele njihove svinje, ali mu ih nitko nije davao."

Izlaz iz krize i siromaštva je vrlo jednostavan. On je u služenju svomu narodu. To je put koji pita narod i živi za narod. Put nesebičnosti, iskrenosti, otvorenosti, isprike.

I neće biti ljepše budućnosti dok se ne dogodi ovaj utopijski obrat iz sv. Pisma (parafraza istog odlomka sv. Pisma):

"Vlast došavši k sebi, reče: Ustat ću, poći svomu narodu i reći mu: Narode, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se vlašću tvojom. Primi me kao jednog od svojih slugu.'"