Pisma od bodulske rožice: SRETNI VAM ROĐENDANI!

U vremenu i prostoru koji nam dopuštaju da izrazimo svoje postojanje, mi smo svijesni svojih ograničenja i granica koje se nameću u našim zivotima. Možemo poskakivati u visine i daljine ali isto tako negdje duboko u nama, prati nas saznanje da se povremeno odbijamo od tih zidova koji nas okružuju i u toku samog procesa pokušavamo uhvatiti komadić svog neba, dio svoje duge....

 

Danas je i moj rođendan.

 

Moja prošlost nije bila tko zna kako upečatljiva ni sjajna ali je ipak bila samo moja. Nije  bitan taj moj rođendan. Bitni su svi naši rođendani. Što bismo sve propustili da ih nema, da nam nisu dani... Mislim da im ne pridajemo onoliko pažnje koliko  zaslužuju. I samo zato što su nam tako lako dani ne znači da ih možemo uzimati kao nešto što nam pripada s garancijom. A upravo to i činimo...

 

S vremenom uspijemo usmjeriti svoju energiju u određenom smjeru i to u momentu kad nam baš nije jasno što se događa. A kamo li što će se dogoditi naknadno i kakve će biti posljedice svih tih naših akcija. Svi uporno stremimo ciljevima, a u biti i ne znamo što nas sve čeka na tom putu i o kakvom se cilju radi. Kad ostvarimo taj neki cilj koji je u nama postojao kao san, kao neki prednacrtana ideja, koja se vremenom ipak uspjela ostvariti, mi nastavljamo dalje i trčimo za nekim novim dostignućima koja nas čekaju da ih ostvarimo. Hvatamo neke nove nade i ideje, nove ciljeve i nove želje... Zadivljuje me taj naš neuništivi entuzijazam, ta samopokretačka energija koja nas uvijek tjera dalje. Mislim da i nije toliko važno ono što postignemo jer s vremenom mi sve to jako lako možemo odbaciti i krenuti ponovno kao da  nam sve ono što smo toliko željeli, možda i ne tako davno - i što nam  se nekad činilo toliko bitnim i nije više od tolike primarne važnosti.

 

Da li smo u dubini duše samo bezazleni kockari spremni pružiti ruke za nečim što nam se uz put učinilo primamljivije ili je stvar u nasoj želji da uvijek učimo? A možda i nemogućnost da predugo ostanemo na jednom određenom putu pa jednostavno vrludamo? Vjerujem da nas je jako lako zavesti i zanijeti i to nam više puta treba kako bi imali osjećaj posebnosti, cara i neke avanture - kako naši životi ipak nisu samo neki suhoparni putevi kojima bezazleno putujemo ili što je još gore, da se ne osjećamo kao marionete na žici, bespomoćni da na bilo što utječemo kad toliko želimo biti u glavnoj ulozi režisera.

 

Sve ono što činimo baš onako kao što činimo... Tvorioci naše nam sudbine, mogućnosti izbora, razmišljanja i donošenja određene odluke i toliko jake svijesti i neodređenog osjećaja da ipak nismo sami, da nas netko prati, gleda, pomaže kad nam je najteže - Čudna igra....

 

Možemo brojati sve te dane i godine, sažimati njihov sadržaj i u sebi nositi toliko tajanstveno i uporno pitanje - "I što sada???" - jer unatoč svemu mi znamo da je naš životni balans jako dobro izračunat i da imamo u svakom trenu jos samo određeni broj pješčanih zrnaca koje možemo koristiti i onda propustiti kroz svoje prste i jednom kad ih pustimo iz našeg pješčanog sata, oni se neće nikada više vratiti. Možda će se skupljati na nekom drugom mjestu ali izvan našeg dometa. Neka svako to zrnce bude vrednovano više od zlata jer nam je dano i poklonjeno dokle god smo ovdje.

 

Sretni vam rođendani!!!

 

Veselimo se svakom danu i poštujmo život jer je to sve što imamo i što je najdragocjenije i ne može se kupiti u nijednom dućanu. I ne mora se kupiti. Bankovni balans života je izračunat i nema zajma, nema prevare. Tu smo svi isto tretirani bez obzira na sve. Slavimo život i rođendan svakoga dana kad se vidimo u ogledalu i recimo sebi - "Dobro ti jutro i sretan ti rodendan!". Jer možda jednog dana to stvarno budemo htjeli, a nećemo moći.

 

 

Eto, to bi bio još jedan od mojih eseja ako smatrate da je vrijedan objave, biti će mi drago ali kako god se uzme - vaš je. Vjerujem da ste svi dobro i želim puno uspjeha u svemu što činite. Neka se naše riječi vinu u visine i promijene cijeli svijet (na bolje, naravno). Šaljem puno pozdrava iz oblačnog Aucklanda u kojem je sutra službeno prvi dan ljeta iako se ja pitam otkud im TA ideja. Ah, neka im bude, jer toliko je toga ovdje izvan neke regulacije, pa moze i to, s vremenom se naučimo da se više ničem ne čudimo i ne pokušavamo shvatiti - Jer ovdje može sve!

 

Hvala na pažnji i do čitanja!!!!