Ninuškine novogodišnje avanture

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

Kako sam dočekala Novu godinu u Abaziji uz Gibu, petarde i vatromet.

Dragi Krkoljupci, želim vam sve najbolje u novoj godini! Zaslužili ste! Želim vam i zahvaliti što me pratite i čitate!
Nova godina mi je počela onako kako je i završila – raznim dogodovštinama!
Krenimo redom, od dana 31.12., sad već, prošle godine. Dogovor je bio dočekati Novu godinu u društvu dragih nam prijatelja Anuške i Zlaje (ne onaj Zlaja iz Larinog izbora), te uz mile zvuke jednog, jedinog i neponovljivog – Gibonnija u Abaziji (za informacije o Abaziji obratite se Lutajućem).

Opet moram pohvaliti Bracu moga jedinoga koji nas je, uz pratnju Susjeda, dovezao u Rijeku gdje Anuška i Zlaja žive. Problem je bio što 2. siječnja idemo u Gorski kotar, pa smo nosili svega i svačega sa sobom. Auto je bio pun, iako smo jednu torbu ostavili doma (dovezli bi je naši taksisti za Gorski kotar). Moram li napomenuti da mi je dan prije polaska pukla memorijska kartica za fotoaparat, pa sam molila tatu da mi posudi svoju. Ona, na moju žalost, nije htjela surađivati s fotoaparatom. Morala sam se pomiriti da slika jednostavno neće biti. Strašno nešto! Nisam jedna od onih kojima mobitel može zamijeniti fotić. Ne može, ni da hoće! Sjetih se svog starog fotoaparata, ali on je ostao na krevetu. Što sad, slikat će Anuška.
Braco nas je istrpao u blizini njihove zgrade, pa smo natrpanih ruku požurili do ulaza. A onda tek do njihovog stana na ZADNJEM katu. A kad smo došli, pogodite gdje sam prvo krenula? Pa u WC, gdje drugo? Više mi se ni Anuška ne čudi.

Stigli smo i na klopicu. 3 sata prije polaska krenule mi cure sa spremanjem. Ne, nije prerano, pokazat će vrijeme. Nakon što sam obavila šminkanje same sebe, našminkah i Anušku. Baš smo bile šljokave i po očima i kosi. Iako je prvotni plan bio ići u Abaziju oko 10, 10 i pol, mi smo u Abaziju ušli tek oko 20 do ponoći. Molila sam se da uopće stignem na najdražeg mi Giba. Abazija kao Abazija, parkinga nigdje. Parkirali se 5 km dalje od centra (ne doslovno, ali kilometar je bio) i krenuli nizbrdo užurbanim korakom. Kad eto ti iza mene neki lik s petardama. Ooooo, nevolja jedna! Vjerojatno već znate da se užasavam tih stvarčica. Automatski sam začepila uši. I poludila. Skoro sam počela vikat na čovjeka. Srećom, on je hodao ispred nas pa sam imala uvid u njegove ilegalne radnje. Na svaki sumnjiv pokret, ja bih začepila uši, stala i čekala prasak. Ovi mi se smijali. Nakon 15 minuta mukotrpnog spuštanja ugledala ja policijsko vozilo. Pomislih da ga prijavim njima. Pa mi je Zlaja rekao: „Prije će on tebe prijaviti nego ti njega!“ Da, smijali smo se toj izjavi. I da, samo bi meni takva ideja pala na pamet. Još malo pa smo stigli. Iz daljine se čuo Gibin milozvučni glas. Tješila sam se da ima osiguranja tamo i da neće biti problema.

Uspjeli smo prije ponoći ipak stići. Gužva neviđena, jedva smo se probili do mjesta na kojem smo se utaborili. Uživali u pjesmi kratko vrijeme, a onda je Gibo rekao da je stigla Nova godina i zaželio svima sve najbolje na svoj osebujan način. Vatromet je bio fantastičan. Takav još nisam vidjela. Vrijedilo je biti tamo tada! Bravo! Opet uz čuđenje da kako mogu gledat vatromet sa začepljenim ušima. Da, kad je vatromet začepim uši. Da sam se kojim slučajem prijavila u vojsku bi me brzo poslali doma i rekli da se ne vraćam. A ne bi se ni policija usrećila sa mnom. Nitko tko se koristi vatrenim oružjem.

Uživali smo u pjesmi još sat i pol, a onda polako krenuli doma. Moram li reći da su me noge ubijale? Imala sam cipele na petu, ali onako srednju. Očito nije za predugo stajanje. A bolile bi me i da sam imala ravne cipele, ali ne toliko. Znat ću za sljedeći put. Nakon 20-ak minuta strme uzbrdice, konačno samo stigli do auta i uputili se u pravcu Rijeke. Prva stvar nakon ulaska u stan – WC i skidanje cipela. Anuška i ja smo još neko vrijeme pričale, a onda krenule na spavanac. Pred nama je bio još jedan dan kojeg nismo htjele prespavati.

Uživajte do sljedećeg čitanja u avanturama iz Begovog Razdolja.

Vaša Ninuška.