Naj Blog

Vezane vijesti

Horoskop

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Stvarno kuda ide ovaj svijet?

Najjednostavnije i najkraće rečeno: Ide k vragu! I koliko god pesimistična izgledala moja tvrdnja, mislim da je odveć bolno istinita. I da se ne treba biti neki veliki vizionar da bi se to vidjelo.

Ako današnji svijet sagledamo kroz bilo koju važniju prizmu, primijetit ćemo drastično nazadovanje, nikako napredak. Prva važnija prizma je gledano očima većine, ona gospodarsko-financijska.

Svjedoci smo unatrag godinu dana, kako su se na burzama diljem svijeta dogodili neviđeni tektonski poremećaji, koji su stanje svijeta i "duha zemaljskog", vratili desetine godina unatrag. I kad izgleda da su se burze stabilizirale i da se nazire kraj krizi, iz svijeta nas neugodno zapljusnu informacije o novim naznakama krize.

Priznati američki (ponajprije financijski) futurolog Gerald Celente, čiji institut predviđa buduće fakte, na osnovi ozbiljnih analiza, je počesto bio u pravu (pad burze 1987., raspad Sovjetskog saveza 1990., azijska financijska kriza 1997., pad ruskog gospodarstva 1998., eksplodiranje dot-com kompanija 2000., panika 2008...) U intervjuu iz 12.-og mjeseca 2008. godine, Celente predviđa neke vrlo moguće scenarije u bliskoj budućnosti: čeka nas veća depresija od one iz 1929. godine, kolaps privrede, masovna nezaposlenost i socijalni nemiri koji će kulminirati oko 2012. godine, slom eura, gospodarski pad Kine.... i mnoštvo drugih uistinu "blistavih" stvari.

I naši domaći ekonomski analitičari: Zdeslav Šantić, Damir Novotny, Sandra Švaljek, Goran Šaravanja..., poput svojih kolega u svijetu, svoja predviđanja crpe iz jednako crne vreće beznađa. Nitko od njih neće jasno reći, da se u svijetu dogodila neviđena pljačka globalnih razmjera, da su moćnici svijeta: bankari i financijeri koji imaju bogatstvo veliko koliko i cjelokupno bogatstvo nekih država, pokazali neviđenu pohlepu. Po mom mišljenju, ova kriza je umjetno generirana. Moćnici su htjeli napraviti takav scenarij, generirati takvu krizu u kojoj će opljačkati i malog čovjeka i čitave narode, i zemlje.... uzeti im sve što se da, sve do posljednjeg penija. Kako objasniti bogaćenje banaka i povećavanje njihove dobiti u vremenu neviđene krize?! Mediji su i kod nas i u svijetu zabilježili vrlo veliku dobit banaka u krizi. Kako protumačiti da u Americi ogromna banka Goldman Sachs, koju spašava država od propasti, ta ista banka nanovo isplaćuje ogromne bonuse svojoj vladajućoj garnituri, bonuse od kojih običnim smrtnicima zastaje dah i koji su dostatni za življenje stotina naših života.

Po meni nije normalno da netko zgrne milijarde dolara osobnog bogatstva, te da iste gomila i uvećava na sve načine (uključujući i nepoštene) na svom računu. Na djelu je neviđena pokeraška igra svjetskih moćnika u kojoj se natječu tko će biti proglašen najbogatijim čovjekom na planeti. Osobno mislim da bi bogatstvo nekog čovjeka, bez obzira na način kako ga zgrnuo, trebalo globalnim konsenzusom ograničiti na određenu cifru. Što će nekomu milijardu dolara? Hej! Pa to je 1000 milijuna dolara! Npr. uzmimo da neka osoba živi 90 godina. 90 puta 365 dana je 32 850 dana. 1000 000 000:32850=30 441 dolara dnevno!!! Ili 174 124 kune dnevno! Zašto bi netko tražio više od toga, ako nije bolesno pohlepan?! Kako netko može tražiti više od toga, ako zna da netko nema ni za kruh?! Gdje je tu ljudskost i prostor za divljenje toj osobi?! Zar to nije zločin?! Zar ne bi takvoj praksi trebalo reći dosta?

Pohlepa za profitom i težnja niskoj cijeni rada je skoro svu proizvodnju zapadnog svijeta povukla u Kinu. Poznato je i da je vlasnik Magme, Goranko Fižulić, svoju proizvodnju (modne marke Coconut, Urban Republic), preusmjerio u Kinu. Poznato je i da je tamošnji komunistički režim u težnji za profitom, dopustio pod krinkom komunizma najbesramnije izrabljivanje radnika. Smatram da bi na globalnoj razini trebalo odrediti cijenu čovječjeg rada za sve jednaku, te bi i konkurencija bila zdravija i ne bi se dogodilo da se praktički cjelokupna svjetska proizvodnja nagomila u jednoj državi. Osim toga, narodna je izreka, da nije dobro sve novce držati u istoj čarapi, a u ovom slučaju to jest. Ogromna, zapravo nezamisliva materijalna i financijska sredstva su u težnji za profitom ugurana u Kinu. Pritom ni kršenje ljudskih prava i besramno izrabljivanje radnika, toj krupnoj kapitalističkoj zvijeri nisu bila prepreka da ondje ulaže i zgrće novac. A što kad se taj ogromni mjehur od sapunice, zvani "Mejd in Čajna" raspline, a analize ozbiljnih financijskih analitičara govore u prilog tome? Tada smo, "dragi moji", na...bali "ko žuti."

Ukoliko svijet promatramo kroz geopolitičku prizmu, primijetit ćemo da ni tu situacija nije ništa bolja. Danas u svijetu primjećujemo neviđenu konfuziju. Svjetski moćnici su na vlast instalirali (novcem naravno! Kroz izborne kampanje, po onoj: tko ponudi više, djevojka njegova!) čitav niz smušenjaka i po mom mišljenju pravih hohštaplera, kakvih se ne bi posramio niti jedan malo bolji show "Big Brothera". Nažalost, danas predsjednici "karikature", nisu odlika samo banana država, već i ozbiljnih država (Italija - Berlusconi, Francuska - Sarcozy...) koji kroje stvarnost svjetskog poretka. Primjećujemo da utjecaj zapadnih država slabi (SAD, Francuska, Italija, Španjolska... zapravo čitava EU), a da se iza brda valja novi, vrlo nepredvidivi i opasni moćnik svijeta - KINA.

U svijetu je mnoštvo kriznih žarišta, i svako malo netko zvecka oružjem. Svijet je danas postao vrlo nesigurno mjesto za život. NATO je pod svoje okrilje uzeo mnoštvo država koje bi po logici stvari trebale njegovati prijateljsko ozračje. Ali kako će to njegovati kad unutar tog istog saveza postoje države koje su civilizacijski suprostavljene i koje se neviđeno mrze (npr. Turska - Izrael). Komu se prikloniti ukoliko te dvije države zarate, komu će NATO priteći u pomoć?

Svijetu danas kronično nedostaje političkih vizionara i ljudi mira, tolerancije, pozitivne stvaralačke energije. "Dragi moji", negativci vladaju svijetom. Negativci bez vizije. I svijet se pretvorio u jedan veliki "Big brother" show, jedan veliki reality show za kojega je potpuno svejedno tko je na vlasti. Na žalost.

Ukoliko svijet promatramo kroz treću, po meni najvažniju prizmu moralno - duhovnu, tek ćemo tada primijetiti pravu pustoš. Ljudi kao da su se duhovno ispraznili, ogolili, otupili... Ne samo kod nas, već i drugdje. Sve smo probali, sve je dopušteno, nema ništa više što se ne smije... ništa novog. Postoji li u današnjem svijetu išta više nad čim ćemo se zamisliti? Nad čim zastati? Nad čim se začuditi ili zadiviti? Može li nas išta izbaciti iz naslonjača dok gledamo primjerice omiljenu nogometnu momčad ili seriju, svejedno? Kakva će u svemu tome ispasti naša djeca? Kakve mi to plodove sijemo? Što ćemo žeti?

Gdje su tu religije? Gdje je Crkva? Zaustavimo se na Katoličkoj Crkvi, mada se pod istom prizmom mogu promatrati i druge religije. Crkvu snažno potresaju afere. Tome smo svjedoci. Crkvu masovno napuštaju mladi ljudi. Navest ću jedan očigledan primjer. Dakle, mediji donesu neku vijest (najčešće negativnu) o Crkvi i objave je na portalima. Poznato je da je internet u rukama pretežito mladih ljudi. Dovoljno je pogledati komentare ispod tih članaka da se vidi kako Crkva kotira kod mladog svijeta. Ispod tih članaka dominiraju osuda, mržnja, gorčina.... Zašto je tome tako?

Kako današnjem svijetu pretočiti poruku nade? Jesmo li pomalo svi obljutavili? Je li živimo u vremenu za kojega Isus veli:"Ako sol obljutavi, čime će se ona posoliti?". Je li ekonomska kriza doprinijela duhovno-moralnoj krizi? Po mom mišljenju nije (Afrika je primjer). Mislim da svi dobro znamo, svaki za sebe, zašto smo moralno - duhovno prazni i ogoljeni, pa neću niti pokušavati odgovoriti na to pitanje. Također mislim da današnji čovjek treba jednu radikalnu poruku nade, jedan radikalan osobni zaokret. Svijet bi bio puno ljepše mjesto za život kad bi gospodari svijeta i svjetski moćnici novac uložili u stvaranje pravednijeg i ljepšeg svijeta. No dok su oni moralno - duhovno prazni, ne treba očekivati ni pravedniji svijet.

Možemo svijet promatrati kroz još mnoge prizme: ekološku, klimatološku, prizmu umjetnosti i duhovnog stvaralaštva itd. I ostat ćemo zapanjeni nad količinom dekadencije. Da ne pišem, donosim nekoliko slika koje govore više od riječi:

Dio iz knjige "100 najvećih rupa" poznatog dječjeg pisca Ivana Kušana:

“U Vronskoga je, posve nalik na njegovo onisko ali zbijeno tijelo, i ud bio kratak ali širok i silno čvrst. Ma koliko da je vlažna Anina školjka bila spremna da ga primi, on ju je, krčeći sebi put, svejedno grubo širio, pripremajući strašan udarac batom, koji je bio tvrđi od najbolje hrastovine. (...) Opruge na divanu ječale su poput jelova granja na kavkaskom sjeveru...”

I da ponovim pitanje s početka: "Kuda ide ovaj svijet?" I da dam odmah i odgovor. Ide k vragu, bez imalo sumnje. Zapravo, on je već u rukama đavla. Što da učinimo? Ništa. Pričekajmo da drugi nešto učine. Ili još bolje, pričekajmo da nas vrag sve skupa odnese, ili u najboljem slučaju da od nas digne ruke.

Samo registrirani korisnici mogu dodavati komentare