Dvije, tri riječi o tri riječi

Naj Blog

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 2

Piše: Ivan Dermiček; Foto: http://www.novossti.com/

Baš me zanima, moram vam to priznati, kako bi na nedavnu evokaciju njegovog vremena u današnje vrijeme na Prekršajnom sudu u Kninu reagirala često spominjana povijesna ličnost Nikola Šubić Zrinski koji je, povijest nam to govori, junački pao 1566. pod osmanlijskom opsadom tvrđave Siget (jug Mađarske). Siget je pred najezdom nadmoćne osmanlijske vojske branio sa samo 2.500 ljudi i uspio nekako odolijevati što napadima, što raznim „nemoralnim“ ponudama neprijateljske vojske. I tu se već legenda upleće, da bi u svom zadnjem jurišu uzviknuo svojim ljudima: „Za dom sad u boj!“

Hmm... Eto, pa čak ni u legendi nije rekao ono što je pisalo na suvenirima koje je izložio i prodavao obrtnik kojeg je policija zbog toga prijavila 5. kolovoza 2011. godine (prema članku 37, stavka 2. Zakona o javnom okupljanju) u pitoresknom selu na izvoru Čikole - popularnim Čavoglavama! Sigurno se pitate što je moglo pisati na tim suvenirima. Pa pisalo je: „Za dom spremni“. Pritom je važno napomenuti da, ako vam je to prva stvar koja vam je pala na pamet, prijavljeni obrtnik nije izlagao odnosno prodavao suvenire za čišćenje doma. Jok! Obrtnik se branio tvrdnjom da nije znao da je riječ o pozdravu koji potiče na bilo kakav oblik mržnje, a i da je to ustvari stari hrvatski pozdrav koji potječe od „vremena Šubića i Zrinskog“.

Slijedom toga, uvažavajući obrambene argumente prijavljenog obrtnika da nije imao pojma da ovaj natpis i crna boja mogu poticati na različite oblike mržnje, Katarina Peršen, sutkinja Prekršajnog suda u Kninu, dotičnog je oslobodila svake krivnje te, kako su izvještavali različiti portali, ponovila uglavnom glavni temelj obrane prijavljenog obrtnika da je „Za dom spremni“ stari hrvatski pozdrav poznat još od vremena Nikole Šubića Zrinskog i da zbog toga ne predstavlja nikakvo ustaško obilježje.

E sad, ne razumijem, ako je taj uzvik stari hrvatski pozdrav, zašto je onda, ravnajući se prema legendi i prema glasovitoj operi Ivana Zajca, Nikola Šubić Zrinski 1566. godine uzviknuo nešto sasvim drugo?! Mislim, ne želim sad biti neki perfekcionist, ali nije li rekao „Za dom sad u boj!“, a ne „Za dom spremni“? Zbunjen sam totalno, ne kužim je li to sad stari hrvatski uzvik ili pozdrav? Jesu li se možda hrvatski seljaci i plemenitaši tako kurtoazno pozdravljali u 60-tim godinama 16. stoljeća kada je Osmanlijsko Carstvo preko ovih prostora naviralo na zapad? Mislim, u kojem kontekstu možeš ubaciti takav pozdrav ili uzvik kao što je „Za dom spremni“?

Ima jedan kontekst, a to je da ovaj pozdrav, usklik ili što-je-već stavimo u pravi kontekst, a evidentno je riječ o izvedenici iz službenog pozdrava koji se koristio u Pavelićevoj kvislinškoj NDH. Čemu se praviti slijepim, zar ne? Odbacimo lagano te teorije o pozdravima Nikole Šubića Zrinskog, bana Josipa Jelačića Bužimskog ili koga se već sve ne upleće u ovu priču i priznajmo sami sebi da tantijeme na ovo ima Ante Pavelić jer su se ove tri riječi koristile u službenom pozdravu NDH. Yeap! – tad su se ustvari i koristile te tri riječi kao pozdrav, s obzirom da je NDH dio naše povijesti i nije netočno da je to stari hrvatski pozdrav koji se zbog Ustaša malo, je li, inkriminirao. Želim reći da nije baš svejedno tko ga je i kako koristio.

Međutim nama je lakše ovako, ne pridodavati značaj ovakvim manifestacijama u našem društvu. Nismo se 90-tih godina prošlog stoljeća obazirali na korištenje tog uzvika, pozdrava ili što-je-već-to, a niti se čudimo kada to čujemo na sportskim događanjima, pogotovo u nogometu. Jebiga, čak nas tada i komentator na televiziji uvjeri da je navijački štimung odličan, pokušavajući nadglasati masu na tribinama. Tako nekako treba doživjeti i ovu odluku Prekršajnog suda u Kninu koja je digla toliko prašine, držeći se možda one stare da ako ignoriramo ovakve devijacije u društvu valjda će nestati ili ih neće više biti. No, baš je ta povijest problem! Povijest, ta učiteljica života, kako joj znaju tepati. Povijest, na koju se svatko, kako vidimo, može pozivati i u ime biznisa, nas uči nečem sasvim suprotnom.